Ključna načela društvenog poduzetništva, 2. dio

Sudionička demokracija
Sudionička demokracija je izravan oblik odlučivanja u kojem građani neposredno sudjeluju u donošenju odluka, za razliku, ili još bolje rečeno kao kvalitetna nadopuna, predstavničkom obliku demokracije u kojem građani odlučuju preko svojih izabranih političkih predstavnika. Zato se ovaj oblik demokratske prakse naziva još i izravna ili neposredna demokracija. Civilno društvo je naročito od druge polovice 20. stoljeća proizvelo ogroman društveni napredak u smislu prihvaćanja načela izravne demokracije. Postalo je sasvim jasno da sudjelovanje građana samo na izborima nije dovoljno te da građani žele sudjelovati i u procesu odlučivanja na svakodnevnoj osnovi.

Pri tome se čini bitnim napomenuti moguće i zanimljive poveznice o odnosu sudioničke demokracije i društvenog poduzetništva. Vrlo se upadljivo nameće pretpostavka koja zaslužuje jedno šire sociološko i ekonomsko istraživanje, a koja nam ukazuje na vrlo izglednu izravnu povezanost tradicionalnih, profitno usmjerenih načina poslovanja, kakve vidimo u klasičnim oblicima profitnih organizacija, s oblicima predstavničke ili političke demokracije. Čini se da je predstavnička demokracija prirodan izraz primarno profitno usmjerenih načina privređivanja koji se odvijaju preko tradicionalno vođenih poduzeća. Ako pri tome uzmemo u obzir činjenicu da se pri takvoj organizaciji poslovanja kreće od načela „rad u službi kapitala“, postaje jasnije da u tako postavljenom društvenom, političkom i ekonomskom sustavu građanin-pojedinac ustvari ne sudjeluje u punom smislu te riječi niti u ekonomskom, a niti u političkom (društvenom) odlučivanju. Čini se da su takvom sustavu mnogo primjereniji posredniji, a ne izravniji oblici odlučivanja, pri čemu zaposlenik na radnom mjestu tek posredno odlučuje o perifernim pitanjima radnih i socijalnih prava putem nekog oblika svojeg posrednog predstavljanja (u najboljem slučaju, a često niti tako). Jednako tako, građanin u političkom životu posredno odlučuje putem svojih izabranih političkih predstavnika na koje, u osnovi između izbora, i nema mnogo utjecaja.

Prirodan tijek društvenog razvoja trebao bi biti ukazan razvojem sudioničke demokracije jednako na društvenom kao i na ekonomskom polju. Drugim riječima, već sada se čini da razvoj sudioničke demokracije samo na društvenom i političkom planu neće biti potpun i cjelovit bez njegovog prenošenja i na područje ekonomskih odnosa. U tom smislu se društveno poduzetništvo i društvena poduzeća čine vrlo zanimljivima jer obrću klasičan pristup tržišnog poslovanju u načelo „kapital u službi rada“ te pridonose ekonomskom i socijalnom osnaživanju članova lokalnih zajednica. To se opet ogleda u povećanoj motiviranosti građana za sudjelovanje u procesima političkog i ekonomskog odlučivanja. Zbog toga se društveno poduzetništvo i društvena poduzeća čine vrlo bitnima za daljnji razvoj prakse izravne sudioničke demokracije. Čini se da su društvena poduzeća oni nužni oblici samo-organizacije na privrednom polju, kakve na društvenom planu predstavljaju organizacije civilnog društva i nezavisne građanske inicijative. Zbog toga postaje jasna važnost društvenih poduzeća i društvenog poduzetništva za opći razvoj civilnog društva i demokratskih društvenih odnosa. Postaje jasnija priroda društvenih poduzeća u razvoju demokratskih odnosa i njihova dublja sadržajna povezanost s organizacijama civilnog društva.

 

Održivi razvoj
Uloga društvenog poduzetništva u svijetlu istinski održivog razvoja lokalnih zajednica, kao i održivosti globalne zajednice i eko-sustava planete Zemlje, vrlo je značajna. Održivi razvoj je pojam koji označava suvremeni razvojni koncept zasnovan na skladnom usuglašavanju tri važna razvojna načela: tehnološkom napretku, zaštiti okoliša i sudjelovanju građana u odlučivanju. Riječ je o pojmu koji se koristi od konca 1980-ih godina kao okosnica međunarodnih i lokalnih politika razvoja, te nije potrebno dublje ulaziti u njegovo objašnjavanje, jer o toj temi postoje brojni i bogati izvori, osobito vezani za područje zaštite prirode i okoliša.

Ono što je bitno napomenuti o odnosu održivog razvoja i društvenog poduzetništva jest da razvojem novih oblika demokratskog odlučivanja na ekonomskom (i socijalnom) području, decentraliziranom i pravednijom raspodjelom dobiti, ekonomskim i socijalnim osnaživanjem lokalnih zajednica, odgovornijim korištenjem prirodnih resursa, većom sklonošću za primjenom čistih tehnologija i obnovljivih izvora energije, društveno poduzetništvo izravno pridonosi održivom razvoju. Tako načelo održivosti predstavlja jednu od ključnih vrijednosti koje su izravno povezane s načelima društvenog poduzetništva.

 

Tekst u potpunosti preuzet s: Poduzetništvo u službi zajednice- Zbornik tekstova o društvenom poduzetništvu; Ključna načela društvenog poduzetništva, Milan Medić

Slika: Unsplash