Komunikacija s osobama oboljelim od Alzheimerove bolesti

Depresivni i psihotični simptomi javljaju kod 40% oboljelih, a slušne i vidne halucinacije kod 10 do 13% oboljelih, što je praćeno i bržim napredovanjem bolesti. Oko polovice bolesnika je agresivno, uglavnom verbalno, a oko petine i fizički. Često su apatični, ali i tjeskobni, potišteni i razdražljivi. Ponekad opsesivno ponavljaju iste radnje, skloni su biti u pokretu, nemirni, posebice kasnije popodne, a ponekad i noću, ili zamijene dan za noć. Razdražljivi su, lako se razljute te mogu postati verbalno i fizički agresivni.

Farmakološko liječenje Alzheimerove bolesti još uvijek obuhvaća simptomatsku terapiju antidementivima – lijekovima koji djeluju usporavajući napredovanje bolesti te dovode do toga da je bolesnik koji boluje od Alzheimera što dulje neovisan, očuvanih socijalnih vještina, pokretan. Liječenjem se tako poboljšava ne samo kvaliteta bolesnikovoga života, već i kvaliteta života članova njihovih obitelji, odnosno njegovatelja. Kod pojave psihičkih simptoma koriste se lijekovi koji djeluju na pojedinu skupinu simptoma.

U liječenju i zbrinjavanju psihičkih i ponašajnih simptoma osoba s demencijom važno i mudro, kada je to god moguće, uključiti i različite nefarmakološke metode kao što su multisenzorna terapija odnosno muzikoterapija, aromaterapija, art-terapija, terapija životinjama, prilagodba okruženja, radno-okupacijska terapija, tjelovježba, edukacija njegovatelja itd. Nefarmakološke metode mogu biti korisne u smirivanju bolesnika, odnosno u ublažavanju agitacije i agresivnosti, očuvanju i produljenju sposobnosti samostalnog svakodnevnog funkcioniranja, poboljšanju raspoloženja, reguliranju dnevnog bioritma, usporavanju napredovanja kognitivnih oštećenja te općenito podizanja i očuvanja kvalitete života.

Zašto nastaju teškoće u komunikaciji?

Oboljela osoba zaboravlja događaje iz bliske prošlosti, smanjena joj je sposobnost koncentracije, usporeno je procesuiranje, ali i odgovaranje na pitanja. Također su prisutni problemi sa sluhom i vidom, nemogućnost čitanja ili razumijevanja uopće. Potrebno im je dati dosta vremena da bi odgovorili na pitanja i sl. Oboljela osoba ne može pronaći pravu riječ (to se naziva nominalna afazija), ne uspijeva organizirati riječi (slaže nove, nama nerazumljive riječi, koje zovemo neologizmi), često ponavlja neko pitanje, traži istu stvar, ponavlja jednu te istu riječ ili izraz te ima poteškoće u logičkom razmišljanju. Sve češće se oslanja na neverbalnu komunikaciju.

Što je potrebno znati o neverbalnoj komunikaciji?

Kao što je već u uvodnom poglavlju navedeno, vrijedi još jednom ponoviti: sadržaj koji prenosimo riječima čini svega 7% poruke! Drugim neverbalnim znacima prenosimo puno veću količinu informacija, a to je primjerice govor tijela. Vrlo je važno održavati pozitivno raspoloženje tijekom interakcija s osobama oboljelim od demencije.

Govor tijela – jezik tijela je ogledalo osjećaja (emocija), 80% naših emocija iskazujemo neverbalnim signalima. To su primjerice: izraz lica, geste, držanje tijela, ton glasa, brzina govora. Sposobnost neverbalnog izražavanja osjećaja sačuvana je čak i u uznapredovalim stadijima demencije. Isto tako, oboljele osobe mogu razumjeti neverbalne izraze drugih ljudi pa tako mogu prepoznati ako ste ljuti ili Vam se žuri. Bolje ćemo razumjeti osobu koja boluje od demencije ako pratimo njen govor tijela.

• Kontakt očima Zatvorene oči – možda je oboljeli u svom svijetu Izraz lica
• Napeti izraz – ukazuje na nemir, neku neugodu, naš napeti izraz lica može oboljelu osobu naljutiti, izazvati tjeskobu, stres
• Držanje tijela Zatvoreni stav – oboljela osoba se na taj način brani od okoline, tjeskobna je i nesigurna
• Pokreti Detaljan opis pokreta govori o stanju oboljele osobe. Hoda li grčevito, povremeno, kontinuirano, poslijepodne ili noću?

 

 

Trebaš biti jako strpljiv, odgovori lisica. Najprije ćeš sjesti malo dalje od mene, eto tako, na travu. Ja ću te gledati krajičkom oka, a ti nećeš ništa govoriti. Govor je izvor svih nesporazuma. Ali svakoga dana primaknut ćeš se malo bliže…“ Ulomak iz „Malog Princa“, Antoine de Saint-Exupéry

 

Kako prepoznati poruke oboljelog od Alzheimerove bolesti po boji glasa?

Zvuči li kao: • povjerljiv šapat • prigovor • povjerljiv razgovor prijatelja • razgovor majke i kćeri • službena komunikacija u uredu • razgovor za stolom • važno je prepoznavati kontekst razgovora, emotivnu poruku i nastojati reagirati na taj kontekst

• Usmjerite pažnju bolesnika, koristite jednostavna pitanja, isprekidajte aktivnosti u niz manjih koraka! Tako zadaci postaju izvedivi za osobe s demencijom.
• Ohrabrujte bolesnike da rade ono što mogu, nježno ih podsjećajući da učine ono što su zaboravili te pomažući im u onome što više nisu sposobni učiniti samostalno.
• Koristite vizualne znakove, npr. pokažite im češalj kada želite da se počešljaju ili tanjur i pribor za jelo kada je vrijeme obroku, premda neće uspjeti imenovati predmete, znat će kako se koriste.
• Dajte im dovoljno vremena! Naglasite važnost onoga što oboljeli može učiniti sam za sebe, pripremite osobu na neku aktivnost ili događaj, budite realni, budite strpljivi, ne požurujte ga u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, razvijte cikličke aktivnosti. Pustite oboljele da se bave nekim aktivnostima (premještanje stvari) ako one ne ometaju druge ljude…!
• Slušajte uz uvažavanje! • Pokažite da slušate i razumijete što Vam oboljeli želi reći. • Jeste li razgovarali s nekim tko Vas ne sluša (npr. suprugom)? • Kako ste se tada osjećali? • Napravite kontakt očima, odgovorite na prikladan način i pokažite osobi oboljeloj od demencije da je pokušavate razumjeti i čuti. • Govorite jasno, mirno, nježno, ali odlučno. • Ohrabrite oboljelog da nastavi iznositi svoje mišljenje iako ga ne razumijete.
• Slušajte svojim ušima, očima i srcem! • Budite strpljivi i pričekajte odgovor. • Ako se bolesnik muči s odgovorom, u redu je pomoći mu – predložiti neke riječi. • Pratite neverbalne znakove komunikacije i primjereno odgovorite. Uvijek težite „čuti“ značenje i osjećaje koji leže u podlozi izrečenog. • Fokusirajte se na osjećaje, a ne na činjenice! • Važno je odvojiti osobu od bolesti. • Nepoželjna ponašanja dio su bolesti, a ne bolesnikove osobnosti (stavite se u situaciju oboljelog – da prolazite gubitak memorije, konfuzije i frustracije kako biste se osjećali? • Svaka osoba, pa i oboljela od demencije, samo pokušava na najbolji mogući način živjeti svoj život s resursima koji su mu preostali.
• Realnost oboljelog se razlikuje od naše realnosti – oboljeli od demencije žive u svom svijetu i istini. • Realna orijentacija, razuvjeravanje i logika tu ne pomažu. • Realnost oboljelog je upravo sada. • Ako oboljeli vjeruje da ima 16 godina, mi smo ti koji moramo ući u njegovu stvarnost i pokušati živjeti i razumjeti ga u njegovoj istini, a ona se mijenja svaki dan. • Nikako mu ne objašnjavati, uvjeravati ga kako je u krivu

Zbog pojave ponašajnih i psihijatrijskih simptoma s osobama u srednjem stadiju demencije može biti izrazito teško komunicirati.

• Preporučuje se. Prisjetiti se dobrih starih dana; • Bolesnici se često ne mogu prisjetiti što se dogodilo prije 45 minuta, ali se jasno prisjećaju nečega što se dogodilo prije 45 godina. Prema tome, trebalo bi izbjegavati pitanja povezana s kratkoročnim pamćenjem; • Bolje je postavljati općenita pitanja koja se odnose na bolesnikovu prošlost, interese, stare pjesme, glumce; • Validirajte njihovu životnu priču, njihove vrijednosti, prioritete i iskustvo! • Sačuvajte smisao za humor – smijte se zajedno! • Koristite šale kada god je moguće, ali ne na račun bolesnika, ljudi s demencijom zadržavaju socijalne vještine i bit će oduševljeni kada se mogu smijati s Vama.

Kako postupati s osobama oboljelim od demencije kada su “teške”?

Kad su “teški”, odvratite im i preusmjerite pažnju.

Kada su „teški“…….. • ne raspravljajte; • ne kritizirajte; • ne ispravljajte; • nikada nećete izaći kao pobjednik iz sukoba s osobom oboljelom od Alzheimerove bolesti; • ne postavljajte pitanja kao što su: “Zar ne razumijete da ćete se ozlijediti?” ili “Znate li tko sam ja?”.

Kad se uznemire, pokušajte promijeniti temu razgovora ili okolinu. Npr., pitajte bolesnika da vam u nečemu pomogne ili ga odvedite u šetnju. Važno je povezati se s bolesnikom na emocionalnom nivou prije nego ga pokušate preusmjeriti u aktivnosti. Možete npr. reći “Vidim da ste tužni, žao mi je što ste uznemireni. Idemo nešto pojesti (u šetnju ili sl.)”

Inzistirate na odgovoru na pitanje “Što se dogodilo?!” Uporni ste u nastojanju da “situaciju izvedete na čistac”. Želite obaviti baš tada kupanje, hranjenje, odlazak u šetnju, oblačenje i sl.

Vjerujte svojim instinktima! • Većinu vremena oni će Vas voditi u pravom smjeru! • Važnije je kako ćete nešto reći, nego što ćete reći. • Koristite moć neverbalne komunikacije! • Oboljeli možda ne razumije riječi, ali će razumjeti vaš pozitivan stav i smirenost. • Budite vjerodostojni – neka govor vašeg tijela bude u skladu s bojom vašeg glasa i onim što govorite. • Budimo autentični u onome što radimo, a to je briga za osobe oboljele od demencije.

10 savjeta za poboljšavanje komunikacije s osobama oboljelima od demencije

1. Nastojte održati dobro raspoloženje.
2. Usmjerite pažnju bolesnika.
3. Izrecite poruku jasno.
4. Postavljajte jednostavna pitanja.
5. Slušajte svojim ušima, očima i srcem.
6. Isprekidajte aktivnosti u niz manjih.
7. Kada su “teški”, preusmjerite im pažnju.
8. Pokažite naklonost, pružite sigurnost.
9. Prisjetite se dobrih starih dana. 
10. Sačuvajte smisao za humor

 

Tekst preuzet: „Dr. Andrija Štampar“:  KOMUNIKACIJA S OSOBAMA OBOLJELIM OD ALZHEIMEROVE BOLESTI I DRUGIH DEMENCIJA.

Fotografija: Unsplash