Komunikacija u organizaciji

Komunikacija je u tijesnoj vezi sa svim područjima ljudskog života i djelovanja. Ne postoji segment
privatnog, a tako ni organizacijskog djelovanja u kojem komunikacija nije bitna. Samom komunikacijom postižu se organizacijski ciljevi pa je stoga vrlo bitno da komunikacija bude uspješna. Ona se opisuje pojmovima kao što je prijenos informacija, ali i pojmovima kao što su razmjena osjećaja i ideja.
Komunikacijski događaj može imati dva tijeka, i to putem formalnih ili neformalnih kanala, dok smjer
komunikacije ima svoja tri smjera kojima cijeli proces može teći.
Općenito, komunikacija se pojavljuje u različitim oblicima, a to su: usmena komunikacija, pismena komunikacija, neverbalna komunikacija, paraverbalna komunikacija i elektronička komunikacija. Međutim razni znanstvenici ustanovili su da postoji i područje komunikacije koje se naziva i organizacijska komunikacija. Tako je nastala nova disciplina potkraj 20. i početkom 21. stoljeća. Za organizacijsku komunikaciju može se stoga reći da je ona produkt suvremenog poslovanja.

Gledajući kroz vrijeme, komunikacija je postajala sve jednostavnijom i bržom, barijere i problemi
su nestajali i nastajali s razvojem društva i tehnologije, te se sveukupno komunikacija mijenjala iz
dana u dan. Za moderno se društvo često kaže da je bazirano na informacijama, masovno, mrežno
strukturirano i globalno. Promjene u ljudskom okruženju mijenjaju način ljudskog funkcioniranja
i karakter društvenog života. Brojna istraživanja svih grana znanosti upućuju na prisutnost novih
elemenata i novih struktura okoline koji dolaze kao nova „društvena kvaliteta“. Ljudska komunikacija
doživljava revolucionarne promjene. Stoga novo doba donosi i nove probleme u komuniciranju.

Loša komunikacija u većini slučajeva vodi do slabijeg uspjeha prilikom obavljanja radnih zadataka ili uspostavljanja loših odnosa kod suradnika. Iskrivljena komunikacija, kao što može udaljiti osobu od obitelji i partnera, isto tako može zaposlenika sputavati u njegovu radu u organizaciji, što može dovesti do odbacivanja, povučenosti, bespomoćnosti i sl. Ukoliko se na vrijeme prepreke ne spoznaju, loša komunikacija može dovesti do trajno narušenih odnosa u organizaciji. Neke od prepreka u komunikaciji nastaju pretežno, ili isključivo na razini pojedinca, a do nekih uglavnom dolazi zbog organizacijske strukture. Stoga, prema autorici Pološki Vokić, one se mogu podijeliti na prepreke na razini pojedinca i na prepreke na razini organizacije.
Dakle mikroprepreke se definiraju kao posljedica individualnih karakteristika i ponašanja pojedinca
u situacijama u kojima se nalaze, dok makroprepreke proizlaze iz organizacijskoga konteksta u
kojemu se komunicira.

Za moderno se društvo često kaže da je bazirano na informacijama, masovno, mrežno strukturirano i globalno. Promjene u ljudskom okruženju mijenjaju način ljudskog funkcioniranja i karakter društvenog života. Brojna istraživanja svih grana znanosti upućuju na prisutnost novih elemenata i novih struktura okoline koji dolaze kao nova „društvena kvaliteta“. Ljudska komunikacija doživljava revolucionarne promjene. Stoga, novo doba donosi i nove probleme u komuniciranju. Ona se odvija prvenstveno unutar samog poduzeća te kao takva također ima nekoliko svojih oblika. Moderne tehnologije jesu proširile prostor komuniciranja, ali je komuniciranje i dalje nužno kako bi se uočila veza između radne uspješnosti zaposlenika i uspjeha cjelokupne organizacije. Premda su tehnologije prevladale prostor, te je nastalo jedno veliko virtualno interaktivno područje, sama budućnost ne može se zamisliti bez komuniciranja, niti bilo koji alat i uređaj može zamijeniti cijeli proces komuniciranja i učiniti ga potpuno virtualnim.

Preuzeto: Zvonimir Jurković; Važnost komunikacije u funkcioniranju organizacije; Ekonomski vjesnik : Review of Contemporary Entrepreneurship, Business, and Economic Issues, Vol. XXV No. 2, 2012.

Fotografija: Pixabay