Konstelacije

• Nalaženje i zauzimanje vlastitog mjesta i uloge u obitelji, na poslu, u nekim drugim odnosima…
• Uočavanje i promjena obrazaca ponašanja i događanja u vlastitom životu i/ili životu obitelji i/ili u poslovnom životu
• Problemi u odnosima s partnerom i/ili djecom
• Zdravstveni problemi i simptomi
• Razjašnjavanje konflikata
• Problemi rukovođenja i autoriteta
• Problemi i zastoji u projektima
• Razvoj tima i problemi u timu
• Podrška pri donošenju teških odluka ili pri teškom donošenju odluka
• Mobbing
• Burn out
• Ukratko, svaka tema koja iz bilo kojeg razloga pobuđuje osobni interes, svraća i zaokuplja pozornost.

Tema konstelacije ne mora uvijek imati status problema. Budući da su sistemske konstelacije i simulacijska tehnika, mogu ih pokrenuti i kreativne snage:

• poduzetnika koji želi uvesti novi proizvod na tržište
• umjetnika koji razvija logo za neku tvrtku
• pisca romana/scenarija koji je „zapeo“ na nekom dijalogu ili želi otkriti unutrašnju dinamiku radnje i odgovarajuće odnose između likova u komadu

Tijek konstelacije

1. Kratki interview s voditeljem konstelacija: u razgovoru s voditeljem klijent ukratko opisuje svoj problem i
njegovo okruženje te formulira svoju želju/cilj.

2. Potom se zajedno odaberu osobe i /ili elementi sistema koji su detektirani kao bitni u kontekstu tog problema i za ostvarenje želje/cilja.

3. Iz grupe prisutnih klijent izabire reprezentante za osobe i/ili elemente dogovorene u razgovoru i jednog predstavnika za sebe.

4. Zatim jednog po jednog reprezentanta postavlja u prostor, bez razmišljanja i vođen vlastitim osjećajem i intuicijom i nakon toga odlazi u poziciju promatrača.

5. Iz pozicije promatrača može vidjeti sistem iz perspektive iz koje to do tada nije bilo moguće, uključujući i sebe samoga u kontekstu problema.

6. Voditelj konstelacije ide od jednog do drugog reprezentanta i postavlja pitanja o doživljaju pozicije na kojoj reprezentant stoji, o osjećajima i potrebama koji su se na tom mjestu pojavili kao i promjenama koje su uslijedile nakon uvođenja ostalih reprezentanata. Doživljaj pozicije se može općenito okarakterizirati kao ugodan, neugodan ili neutralan, a tjelesne manifestacije mogu biti vrlo različite, od osjećaja slabosti, asimetrije, nezainteresiranosti, bijesa, hladnoće/topline cijelog ili dijelova tijela, trnaca u rukama ili nogama, do osjećaja radosti, moći, snage i stabilnosti itd. Svi ti „simptomi“ su prolaznog karaktera i mijenjaju se promjenom mjesta, a u konstelaciji predstavljaju indikatore kvalitete odnosa između postavljenih osoba ili elemenata.

7. Premještanje reprezentanata i testiranje novih pozicija su rukovođeni unutarnjim procesima i tendencijama preobrazbe sistema. Ponekad su za veliki korak prema rješenju dovoljne male intervencije, a ponekad se do završne slike može doći samo u malim koracima i kroz polagane
promjene sistema. Zbog toga je trajanje konstelacije nemoguće predvidjeti.

Završna slika
Pred očima klijenta se, kao u kazališnoj predstavi, sistem transformira, a na kraju tog procesa reprezentanti se u prostoru nalaze na pozicijama koje oslikavaju jedno od mogućih rješenja problema. Kad se svaki od reprezentanata osjeća dobro i opušteno i kad u prostoru vlada atmosfera zadovoljstva, klijent ima mogućnost ući u postavljeni sistem i zamijeniti svog osobnog reprezentanta da bi na njegovoj poziciji doživio i usvojio sliku mogućeg rješenja.
Slika problema, kao disharmoničan konstrukt odnosa među članovima sistema zamjenjuje se novim harmoničnim konstruktom rješenja i kroz klijentov doživljaj počinje živjeti u vanjskom svijetu.

Uloga reprezentanata
Rad s konstelacijama se mogao razviti, ili možda jednostavno ponovo otkriti, zbog ljudske sposobnosti doživljavanja prostora ne samo vizualno već i tjelesno. Kao što koristimo riječi da bismo „oslikali“
stvarnost, isto tako raspored ljudi i predmeta u prostoru stvara doživljaj i atmosferu, a njihovi odnosi oslikavaju situaciju. Mogućnost da „slikamo“ situacije u prostoru koristeći tjelesni doživljaj, možemo zahvaliti sposobnosti našeg tijela da poput najfinijeg senzora osjeća i
razlikuje minimalne promjene odnosa u prostoru. Reprezentanti u konstelacijama „ulaze“ u različite „uloge“ i provode neko vrijeme u
„cipelama drugih ljudi“ ili na mjestima nekih apstraktnih pojmova kao npr. uvjerenja, prepreka, ciljeva ili resursa. Sudjelujući u procesu transformacije (od problema do rješenja) reprezentanti još više razvijaju u sebi samima upravo one kvalitete koje u konstelacijama koriste, a to su tjelesni doživljaj, intuicija i empatija.

Uloga voditelja
Voditelji konstelacija dolaze iz različitih škola i oslanjaju se na različite izvore pa se time repertoir i način rada manje ili više razlikuju. Voditelj ne zna što je ispravno, a što krivo u postavljenoj konstelaciji. On isto tako ne vidi zašto nešto djeluje, već obraća pažnju na ono što djeluje. Polazeći od premise da su sva rješenja i resursi već prisutni u sistemu i stoje klijentu na raspolaganju, voditelj u toku rada neprestano stvara hipoteze o mogućem slijedećem koraku i to provjerava kroz odgovore sistema na njegove intervencije. Sistemi posjeduju vlastitu „inteligenciju“ koja te hipoteze potvrđuje ili ih odbacuje, a zadaća voditelja je da joj se povinuje. Iz tog razloga, naziv „voditelj“ treba shvatiti samo uvjetno (kao oznaku), a ne doslovno (kao funkciju).