Kreativni načini suočavanja s gubitkom

U životu nema mnogo toga što je sigurno, ali znamo da rođenje i smrt definitivno jesu…

Bilo očekivano ili neočekivano, nošenje s gubitkom najmilijih može biti bolno i dezorijentirajuće.

Ne postoji savršen recept kako se nositi s gubitkom voljene osobe te svi imamo svoj način žalovanja i ponašanja u takvim trenucima, no – možemo biti bolje.

Kako se nositi s gubitkom?

Nakon što izgubimo voljenu osobu, uobičajeno je postavljanje mnogih pitanja… Postavljanje ovih pitanja i zapisivanje istih može biti učinkovit način suočavanja s gubitkom jer je to način izražavanja svojih osjećaja i misli.

Dnevnik

Dnevnik je jedan način da se izrazite. Pruža mogućnost da slobodno izrazite svoje emocije, što može pružiti osjećaj olakšanja. Dnevnik vam pomaže da vodite evidenciju i procesirate svoje iskustvo i tugu. To je i način da povežete svoj um, tijelo i duh. Dok bilježite, dobro je zabilježiti sve signale koje čujete, osjećate i vidite… Dnevnik je izlaz gdje možete izraziti sebe i gdje vas nitko neće suditi.

Nekoliko pitanja koja si možete postaviti u svom dnevniku su: Što osjećam? Što vidim? Što čujem? Koje osjete prepoznajem? Što me okružuje?

Odgovori na ova pitanja jedan su od načina da prepoznate vlastite emocije kroz pisanje. Pisati svoju „emocionalnu istinu“ odnosi se na iskrenost i otvoreno izražavanje osjećaja. Kada pišete o/s emocijama, možete se prisjećati svojih najmilijih i svojih iskustava s njima, a također pisati i o svojim osjećajima i reakcijama na ta iskustva.

Pričanje priče

Pričanje priče još je jedan način suočavanja s tugom, jer tako ponovo stvaramo sebe i proživljavamo svoje priče. Najprije, važno je priznati i iskusiti tugu i nelagodu jer je to proces koji nam pomaže da se prilagodimo na gubitak. Tako se i prekida tišina, a oslobađanje bolne, tajne ili neispričane priče može biti vrlo „ljekovito“. Uz to, prihvaćanje onoga što se dogodilo važan je dio procesa nošenja s gubitkom, a pisanje nam može pomoći da istražimo i dobijemo uvid u priču. Nakon što smo napisali priču, možemo pokušati odstupiti i jasnije je promatrati. To je način da je integriramo u svoj život te olakšava promjenu.

Konačno, kada ponovo pišemo svoju priču, to može dovesti do osobne transformacije i ponovnog otkrivanja sebe.

Pisanje pisma

Ne postoji pravi ili pogrešan način pisanja pisma. Pišite o tome što volite i cijenite u vezi voljene osobe koju ste izgubili, pišite o posebnom sjećanju koje ste dijelili i recite osobi koliko vam nedostaje. Objasnite joj kako i koliko ste „narasli“ ili ste se promijenili. Dijelite nove spoznaje o sebi ili svojim najmilijima te zapišite kako je nastavljate pamtiti, a možete započeti riječima: “Jedno pitanje koje sam ti uvijek želio/željela postaviti je …”

Razmislite o tome što učiniti s pismom nakon što ga napišete. Možete ga spremiti na računalo, zapečatiti ga u omotnici i čuvati na privatnom mjestu, podijeliti s prijateljem, držati ga u novčaniku, kraj kreveta itd.

Zapamtite da bez obzira na to kako se odlučite nositi s gubitkom voljene osobe, to je pravi put za vas. Pravi put je taj koji vam se čini prikladnim u određenom trenutku, a da nije štetan po vas niti druge.

Napisala: Lucija Hajduković

Slika preuzeta s: Pixabay