Koliko puta mi se dogodilo da je prva stvar za kojom posegnem nakon buđenja  ─ mobitel? Malo „zujim“ u krevetu beskrajno skrolajući po reels-ima. Zatim s negodovanjem ustajem jer nažalost obveze se neće same riješiti. Uvijek sam mislila kako u tome nema ništa loše. Malo jutarnje razbibrige i opuštanja.

 E, pa bila sam u krivu. Saznala sam da je upravo suprotno. To što sam vidjela na društvenim mrežama vrlo lako može oblikovati moj dan, moje misli ─ moj život, a da ja toga nisam ni svjesna. Kako?

Ovaj tekst neće govoriti o štetnim posljedicama društvenih mreža poput ovisnosti, uspoređivanja s drugima, smanjene produktivnosti (iako su to sve vrlo važne teme), već o onoj propagandnoj, „nevidljivoj “ opasnosti.

Što je kultura straha? Kultura straha odnosi se na društveno ili organizacijsko okruženje u kojem se strah koristi kao sredstvo za kontrolu ponašanja, nametanje konformizma ili manipulaciju percepcijama. To može biti poticanje putem: 

– Medija (kroz konstantne negativne vijesti, senzacionalizam) 

– Vlade/Politike (nadzor, prijetnje nestabilnošću) 

– Radnog okruženja (nesigurnost posla, toksično vodstvo) 

– Društvenih institucija (stigma, diskriminacija, zlostavljanje) 

– Tehnologije/Društvenih mreža (cyberbullying, strah od propuštanja – FOMO) 

Kako kultura straha utječe na naše mentalno zdravlje?

Uvijek sam se hvalila činjenicom da volim pratiti vijesti, da želim znati što se događa u svijetu, što se događa kod nas. Ljude koje nisu zanimale vijesti smatrala sam needuciranima, pasivnima i čudnima jer ne žele saznati stvarnost oko sebe. No, s vremenom sam shvatila njihovo stajalište i utjecaj koji je na mene ostavilo konstantno čitanje negativnih vijesti. Velika većina vijesti su negativne vijesti ─ ratovi, ekonomski problemi, smrt… U novinama i na portalima ćemo jako rijetko vidjeti nešto pozitivno i upravo taj sadržaj koji se plasira utječe na naše raspoloženje i našu sliku o svijetu. Osjećamo se bespomoćno, malo, „zaglavljeno“ u vrtlogu negativnih informacija i nemogućnosti pronalaska njihovih rješenja.

Neki od utjecaja kulture straha koji nam mediji prikazuju na metalno zdravlje su:

1. Anksioznost i kronični stres

   – Stalno izlaganje porukama koje izazivaju strah (npr. kriminal, pandemije, ekonomski kolaps) održava tijelo u stanju povišenog stresa, što dovodi do anksioznih poremećaja. 

2. Depresija i osjećaj beznađa

   – Sveprisutni osjećaj opasnosti ili nedostatka kontrole može dovesti do osjećaja bespomoćnosti, što pridonosi depresiji. 

3. Paranoja i nepovjerenje

   – Prekomjerni strah može učiniti ljude sumnjičavim prema drugima, narušavajući odnose i društvenu povezanost. 

4. Izbjegavanje i povlačenje

   – Strah može dovesti do društvene izolacije, nesklonosti riskiranju ili čak agorafobije (straha od napuštanja sigurnog prostora). 

5. Pogoršanje kognitivnih funkcija

   – Dugotrajni strah utječe na pamćenje, donošenje odluka i koncentraciju zbog prekomjerne aktivacije amigdale (centra za strah u mozgu). 

Kako prekinuti ciklus straha?

Kultura straha može ozbiljno naštetiti mentalnom zdravlju, potičući anksioznost, depresiju i društvenu podijeljenost. Odlučila sam nastaviti pratiti vijesti, iako ne toliko često kao prije te kritički procjenjujem jesu li izvori tih vijesti zaista kredibilni. Tehnike poput meditacije pomažu mi u upravljanju reakcijama na strah (npr. kada sam suočena s ratnim videozapisima). Svoj problem sam podijelila s prijateljima koji mi daju podršku (smanjujem osjećaj izolacije i jačam emocionalnu otpornost). Prepoznavanje i suprotstavljanje manipulativnim taktikama straha – uz istovremeno jačanje psihološke otpornosti – ključno je za očuvanje dobrobiti u sve više strahom potaknutom svijetu. 

Autorica: Barbara Ušković

Izvor fotografije: Unsplash

Podijelite s prijateljima