Kultura straha ─ tiha opasnost
Novost, objavljeno 22.04.2025.
Koliko puta mi se dogodilo da je prva stvar za kojom posegnem nakon buđenja ─ mobitel? Malo „zujim“ u krevetu beskrajno skrolajući po reels-ima. Zatim s negodovanjem ustajem jer nažalost obveze se neće same riješiti. Uvijek sam mislila kako u tome nema ništa loše. Malo jutarnje razbibrige i opuštanja.
E, pa bila sam u krivu. Saznala sam da je upravo suprotno. To što sam vidjela na društvenim mrežama vrlo lako može oblikovati moj dan, moje misli ─ moj život, a da ja toga nisam ni svjesna. Kako?
Ovaj tekst neće govoriti o štetnim posljedicama društvenih mreža poput ovisnosti, uspoređivanja s drugima, smanjene produktivnosti (iako su to sve vrlo važne teme), već o onoj propagandnoj, „nevidljivoj “ opasnosti.
Što je kultura straha? Kultura straha odnosi se na društveno ili organizacijsko okruženje u kojem se strah koristi kao sredstvo za kontrolu ponašanja, nametanje konformizma ili manipulaciju percepcijama. To može biti poticanje putem:
– Medija (kroz konstantne negativne vijesti, senzacionalizam)
– Vlade/Politike (nadzor, prijetnje nestabilnošću)
– Radnog okruženja (nesigurnost posla, toksično vodstvo)
– Društvenih institucija (stigma, diskriminacija, zlostavljanje)
– Tehnologije/Društvenih mreža (cyberbullying, strah od propuštanja – FOMO)
Kako kultura straha utječe na naše mentalno zdravlje?
Uvijek sam se hvalila činjenicom da volim pratiti vijesti, da želim znati što se događa u svijetu, što se događa kod nas. Ljude koje nisu zanimale vijesti smatrala sam needuciranima, pasivnima i čudnima jer ne žele saznati stvarnost oko sebe. No, s vremenom sam shvatila njihovo stajalište i utjecaj koji je na mene ostavilo konstantno čitanje negativnih vijesti. Velika većina vijesti su negativne vijesti ─ ratovi, ekonomski problemi, smrt… U novinama i na portalima ćemo jako rijetko vidjeti nešto pozitivno i upravo taj sadržaj koji se plasira utječe na naše raspoloženje i našu sliku o svijetu. Osjećamo se bespomoćno, malo, „zaglavljeno“ u vrtlogu negativnih informacija i nemogućnosti pronalaska njihovih rješenja.
Neki od utjecaja kulture straha koji nam mediji prikazuju na metalno zdravlje su:
1. Anksioznost i kronični stres
– Stalno izlaganje porukama koje izazivaju strah (npr. kriminal, pandemije, ekonomski kolaps) održava tijelo u stanju povišenog stresa, što dovodi do anksioznih poremećaja.
2. Depresija i osjećaj beznađa
– Sveprisutni osjećaj opasnosti ili nedostatka kontrole može dovesti do osjećaja bespomoćnosti, što pridonosi depresiji.
3. Paranoja i nepovjerenje
– Prekomjerni strah može učiniti ljude sumnjičavim prema drugima, narušavajući odnose i društvenu povezanost.
4. Izbjegavanje i povlačenje
– Strah može dovesti do društvene izolacije, nesklonosti riskiranju ili čak agorafobije (straha od napuštanja sigurnog prostora).
5. Pogoršanje kognitivnih funkcija
– Dugotrajni strah utječe na pamćenje, donošenje odluka i koncentraciju zbog prekomjerne aktivacije amigdale (centra za strah u mozgu).
Kako prekinuti ciklus straha?
Kultura straha može ozbiljno naštetiti mentalnom zdravlju, potičući anksioznost, depresiju i društvenu podijeljenost. Odlučila sam nastaviti pratiti vijesti, iako ne toliko često kao prije te kritički procjenjujem jesu li izvori tih vijesti zaista kredibilni. Tehnike poput meditacije pomažu mi u upravljanju reakcijama na strah (npr. kada sam suočena s ratnim videozapisima). Svoj problem sam podijelila s prijateljima koji mi daju podršku (smanjujem osjećaj izolacije i jačam emocionalnu otpornost). Prepoznavanje i suprotstavljanje manipulativnim taktikama straha – uz istovremeno jačanje psihološke otpornosti – ključno je za očuvanje dobrobiti u sve više strahom potaknutom svijetu.
Autorica: Barbara Ušković
Izvor fotografije: Unsplash