Lideri u poslovanju

Opće je prihvaćeno mišljenje da su za suvremeno poslovanje potrebni ljudi koji imaju liderske
sposobnosti. Liderstvo se danas promatra kao pojedinačno najznačajniji čimbenik poslovne
izvrsnosti poduzeća. U konkurentskom gospodarstvu temeljni resurs svakog poslovnog
sistema postaje znanje, odnosno ljudi koji imaju liderske sposobnosti. Smatra se da će ključna
konkurentska prednost u budućnosti biti sposobnost lidera i menadžera da kreiraju društveno ozračje za
razvoj ljudskog kapitala (znanja, ideja, inovacija).

Danas postoje brojne definicije liderstva.
• Po nekim autorima liderstvo je ponašanje pojedinca koji usmjerava aktivnost menadžerskih timova ka zajedničkom cilju.
• Po drugima liderstvo je dodatni utjecaj na menadžerske odluke i suglasnosti.
• Po trećima liderstvo je proces utjecaja na aktivnost tima k ostvarivanju cilja.
• Po četvrtima lideri su oni koji konstantno daju efektivan doprinos društvu.
• Po petima liderstvo je proces davanja svrhe i smjera kolektivnom naporu da se bude uspješan u ostvarivanju vizije.
• Šesti liderstvo definiraju kao čin ili ponašanje kojim se utiče na druge.

Iz naznačenog se može izvesti zajednička definicija koja glasi: Liderstvo je proces u kome pojedinac utiče na ponašanje i djelovanje ljudi da se ostvari planirani cilj. Grupa ili poslovni sustav je kontekst u kome se dešava liderstvo. Naglasak je na uticanju. Bez uticanja ne postoji liderstvo. Liderstvo ne postoji bez sljedbenika. Lideri i sljedbenici trebaju se međusobno dobro razumjeti i uvažavati. U svakoj situaciji lideri se trebaju ponašati tako da postoji konzistentnost između onoga što se namjerava i onog što sljedbenici mogu i znaju.

Iz takvog poimanja liderstva proizlaze njegove glavne aktivnosti, kao što su:
• postavljanje cilja,
• afirmacija grupnih i društvenih vrednota,
• motivacija suradnika da se ostvare ciljevi,
• upravljanje procesima putem kojih se ostvaruju kolektivni ciljevi,
• ostvarivanje jedinstva napora u okviru konteksta pluralizma i različitosti,
• kreiranje ozračja zajedničkog povjerenja,
• inoviranje znanja,
• prezentiranje interesa kolektiva okruženju,
• prilagođavanje kolektiva lokalnim i globalnim promjenama.

Nema svaki menadžer liderske kvalitete. Lideri su preokupirani vizijom, ljudima i poslovnom izvrsnošću koja u sebi uključuje zadovoljstvo korisnika, zaposlenika, menadžera, lokalne uprave i društva u cjelini. Menadžeri su uglavnom preokupirani efikasnošću, kako da se postojeći posao što bolje obavi. Zadatak lidera je da održava zajedništvo grupe ljudi dok ih vodi u ispravnom smjeru. Napoleon je rekao da je bolja vojska zečeva koju predvodi lav od vojske lavova koju predvodi zec. Promjene dakle izazivaju probleme, problemi nameću lidersko upravljanje, upravljanje zahtjeva donošenje i realizaciju odluka. U teoriji i praksi
prepoznaju se pet liderskih stilova upravljanja.

• Prvi stil je strategijski ili državnički koji se odnosi na kreiranje dugoročne vizije i
strategije.
• Drugi stil grade fanatici ili zanesenjaci. Njega karakterizira uži interes i miješani motivi. On se obično javlja u ranoj fazi razvoja poduzeća. Fanatici mogu postati toksični (otrovni) lideri ako ih njihov fanatizam gurne u destruktivno ponašanje.
• Treći stil tvore poduzetnici karijeristi koji su preokupirani u posjedovanju moći i prestiža. Oni nastoje ostvariti osobni i širi interes, ne prihvaćaju status quo i žele prihvatiti rizik promjena. Njihov cilj je da na svim razinama u organizacijskoj strukturi poduzeća postavi ljude koji donose odluke kao što bi on to sam
učinio.
• Četvrti stil čine mentori koji su lojalni širim društvenim ciljevima, imaju širok interes i miješane motive. To su lideri u koje se može imati povjerenje jer imaju jak osjećaj dužnosti i potrebu za unaprjeđivanjem misije poduzeća.
• Peti stil karakteriziraju konzervatori koji nastoje ostvariti ugodnost i sigurnost. Njega karakterizira visoki interes i osobni motiv. Ponekad se dramatiziraju razlike između stilova i uloga menadžera i lidera. Menadžer provodi, a lider inovira. Menadžer je kopija, a lider je original. Lider ima fokus na sisteme i strukture, a menadžer je fokusiran na ljude. Menadžer ima kratkoročno, a lider dugoročno motrište. Menadžer pita kako i kada, a lider pita što i zašto. Menadžer prihvaća status quo, a lider ga dovodi u promjene.

Menadžer je moralno i pravno odgovoran da ostvari maksimalni interes i zadovoljstvo vlasnika,
kupca, radnika i okruženja. U toj povezanosti i uzajamnim odnosima mora postojati zadovoljstvo
svih sudionika i zainteresiranih strana. Kotter u svom članku pod naslovom ‘’Što lideri stvarno
rade’’ izlazi s tezom da su liderstvo i menadžment dva različita i komplementarna sistema i da svaki
ima svoje funkcije i karakteristike. Po njemu se menadžment odnosi na planiranje i organiziranje, a
liderstvo na postavljanje vizije i strategije za vođenje promjena. Menadžer stvara sposobnost ostvarivanja
plana, a lider povezuje ljude i kreira koaliciju koja razume viziju. Menadžer se oslanja na kontrolu
i rješavanje problema, a lideri na motivaciju, informiranje i inoviranje znanja zaposlenika.

Tekst preuzet: Vidoje Vujić ; Promjene u funkciji upravljanja ljudskim potencijalom; Fakultet za turistički i hotelski menadžment u Opatiji, Sveučilište u Rijeci, Rijeka, Hrvatska

Fotografija: Unsplash