Nikada nismo prestari da si postavimo novi cilj ili da sanjamo novi san…

Međunarodni dan starijih osoba 14. prosinaca 1990. ustanovila je je Glavna Skupština Ujedinjenih naroda da bi potakla države svijeta da starijim članovima osiguraju zadovoljenje njihovih potreba i omoguće im sudjelovanje u društvu u skladu s njihovim fizičkim i intelektualnim sposobnostima, aktivno i zdravo starenje.
Međunarodni dan starijih osoba obilježava se od 1991. svake godine 1. listopada u cijelom svijetu kako bi se naglasilo značenje osiguravanja životne sredine koja se može prilagoditi potrebama i sposobnostima stanovnika starije dobi.

Zdrave, aktivne starije osobe važan su resurs svojim obiteljima, zajednici i ekonomiji cjelokupnog pučanstva. Zaštita zdravlja starijih osoba glavni je pokazatelj napretka ili propusta za zaštitu zdravlja cjelokupnog stanovništva. Starijim građanima stoga je potrebno omogućiti sljedeće:

  • dostupnost primjerene zdravstvene i socijalne skrbi, gerontološke i gerijatrijske zaštite zdravlja starijih, sigurnog okoliša kroz osiguranje dohotka, obiteljske podrške i potpore zajednice, te kroz samopomoć;
  • pravo na rad ili pristup drugim aktivnostima kojima bi se osigurao dohodak;
  • mogućnost sudjelovanja u odlučivanju kada i prema kojem rasporedu će ići u mirovinu ovisno o funkcionalnoj sposobnosti i osiguranjem produljenja radnog vijeka;
  • pristup odgovarajućim obrazovnim programima i programima obuke za stjecanje različitih novih vještina i znanja;
  • život u sigurnoj sredini koja se može prilagoditi osobnim, zdravstvenim i socijalnim potrebama u odnosu na funkcionalnu sposobnost starije osobe;
  • život u vlastitom domu što je duže moguće, što diktira razvoj izvaninstitucijske skrbi za starije, a kada nastupi bolesno starenje nužno je osigurati gerijatrijsku zdravstvenu njegu;
  • osiguranje aktivnog zdravog starenja i unapređenja kvalitete življenja te osiguranje prava starijih;
  • imati neometan pristup zdravstvenoj skrbi koja će im omogućiti održavanje i postizanje najbolje moguće razine tjelesnoga, društvenog i emotivnog blagostanja, te spriječiti ili odgoditi početak bolesti;
  • imati pristup socijalnim i zakonodavnim službama zbog poboljšanja samostalnosti, zaštite i skrbi;
  • moći koristiti odgovarajuće razine institucionalizirane skrbi kojom bi im se osigurala zaštita, rehabilitacija te socijalni i društveni poticaji u humanoj i sigurnoj sredini;
  • moći ostvariti ljudska prava i temeljne slobode tijekom boravka u bilo kakvoj ustanovi za skrb, liječenje ili prihvat starijih ljudi, uključujući cjelovito poštivanje njihovih vjerovanja, dostojanstva, potreba i privatnosti, kao i prava na odlučivanje o vlastitoj skrbi i kvaliteti življenja;
  • imati mogućnost ostvarenja cjelovita razvitka vlastitih potencijala;
  • imati pristup obrazovnim, kulturnim, duhovnim i rekreacijskim sredstvima društva u kojem žive;
  • moći dostojanstveno i sigurno živjeti, biti zaštićeni od izrabljivanja te tjelesnog i duševnog zlostavljanja;
  • biti sigurni da će se s njima postupati pošteno bez obzira na dob, rasnu ili etničku pripadnost, invaliditet ili drugi status.

Također je potrebno promicati pozitivne stavove prema starijim osobama i boriti se protiv diskriminacije prema dobi u svakodnenvom životu i posebno na tržištu rada i promicati ulogu starijih osoba kao prenositelja znanja i iskustva na mlađe generacije.

Nemoguće je često ono što nije pokušano…

Podijelite s prijateljima