Mentalno zdravlje gluhih osoba

Mentalno zdravlje gluhih osoba, posebno djece i adolescenata, često je zanemareno, a njihovi specifični problemi i potrebe ne prepoznaju se dovoljno u sustavima skrbi. Gluhoća sama po sebi nije uzrok mentalnih poremećaja, ali povezana iskustva, poput jezične deprivacije, društvene izolacije i komunikacijskih barijera, mogu značajno utjecati na emocionalno i psihološko stanje pojedinca. Razumijevanje tih izazova ključno je za pružanje odgovarajuće pomoći i podrške gluhim osobama, kako bi se smanjili rizici od mentalnih bolesti i povećala kvaliteta života.

Dijagnoza i izazovi u mentalnom zdravlju gluhih

Iako djeca koja su gluha ili nagluha (DHH) ne prijavljuju značajne razlike u mentalnom zdravlju u odnosu na djecu s tipičnim sluhom (TH), roditelji i učitelji često primjećuju veće mentalno zdravstvene probleme kod DHH djece. Simptomi poput depresije, anksioznosti i agresivnog ponašanja češći su kod DHH djece. Međutim, stupanj gubitka sluha nije izravno povezan s mentalnim zdravljem. Ključni faktor koji pozitivno utječe na mentalno zdravlje i kvalitetu života (QoL) DHH djece jest njihova komunikacijska vještina, osobito u znakovnom jeziku. Djeca koja koriste znakovni jezik obično imaju bolju emocionalnu i psihološku dobrobit u odnosu na onu koja nemaju pristup ovom jeziku.

Zanimljivo je da roditelji često ocjenjuju QoL svoje djece nižom nego što djeca sama to percipiraju, što podcrtava važnost samoprocjene za točnu procjenu mentalnog zdravlja. Iako prevalencija mentalnih problema kod DHH djece nije tako visoka kao u nekim međunarodnim studijama, jasno je da su specijalizirane usluge mentalnog zdravlja, kao i alati za procjenu mentalnog zdravlja gluhih, nužni.

Utjecaj gubitka sluha na mentalno zdravlje

Istraživanja pokazuju da osobe s oštećenjem sluha imaju lošije rezultate u svim područjima WHO-QOL ljestvice i GHQ ljestvici u odnosu na osobe s tipičnim sluhom. Osobe s oštećenjem sluha često imaju lošije društvene odnose, dok gluhe osobe koje koriste znakovni jezik imaju bolje društvene veze, iako se u psihološkim i okolišnim aspektima ne primjećuju velike razlike. Zadovoljstvo s postignutim sluhom, poput upotrebe kohlearnih implantata, povezano je s boljim emocionalnim stanjem i kvalitetom života.

Kohlearni implantati mogu značajno poboljšati kvalitetu života i društveno sudjelovanje, međutim, oni nisu potpuni lijek za smanjenje samopoštovanja. Samopoštovanje korisnika kohlearnih implantata (KI) obično je niže od opće populacije, osobito kod post-lingvalnih gluhih osoba koje su pretrpjele traumatičan gubitak sluha.

Zlostavljanje i društvene prepreke

Gluha djeca suočavaju se s većim rizikom od zlostavljanja, trauma i mentalnih problema, osobito u kontekstu jezične deprivacije i nižeg socio-ekonomskog statusa. Komunikacijske barijere često ih isključuju iz obrazovnih i socijalnih sustava, a njihove potrebe za mentalnim zdravljem često ostaju nezadovoljene. Prepreke u pristupu zdravstvenim uslugama i mentalnom zdravlju čine da su gluhi ljudi osjetljiviji na psihološke teškoće. Unatoč tome, u nekim zemljama uspješno su razvijeni Mental Health First Aid (MHFA) programi specifični za gluhe zajednice, što pokazuje da prilagodba sustava za gluhe može biti učinkovita.

Potrebna istraživanja i interdisciplinarna podrška

Iako su djeca s oštećenjem sluha izložena većem riziku od psihijatrijskih poremećaja, osobito zbog poteškoća u jezičnom razvoju, postoji potreba za daljnjim istraživanjima i interdisciplinarnom podrškom obiteljima DHH djece. Gluhoća nije samo fizičko stanje, već ima duboke psihološke i socijalne implikacije. Dobar jezični razvoj, osobito kada je dijete odraslo u gluhim obiteljima, pruža veću zaštitu od psihijatrijskih poremećaja. S druge strane, djeca s nedostatnim jezičnim razvojem izložena su većem riziku za emocionalne, bihevioralne i kognitivne poteškoće.

Također, kliničari i stručnjaci u području mentalnog zdravlja moraju biti educirani u pogledu gluhih osoba i njihovih specifičnih potreba. Kulturalna osjetljivost i pristup koji uzima u obzir jedinstvene izazove s kojima se suočavaju gluhe osobe ključni su za pravilnu dijagnozu i učinkovitu terapiju.

Pristup i terapija: Ključne komponente

Učinkovito liječenje mentalnog zdravlja gluhih osoba mora biti sveobuhvatno, kulturno osjetljivo i dostupno kroz djetinjstvo, adolescenciju i odraslu dobi. Potrebno je osigurati:

• Specijalizirane usluge koje uzimaju u obzir jezične i kulturne potrebe gluhih osoba
• Razvijanje znakovnog jezika i pismenosti koje omogućuju bolju komunikaciju i socijalnu integraciju
• Korištenje asistivne tehnologije za poboljšanje kvalitete života i samostalnosti
• Osnaživanje emocionalnih vještina i razumijevanja osjećaja i ponašanja
• Poštovanje kulture gluhih i uklanjanje prepreka u pristupu uslugama mentalnog zdravlja

Za uspješno mentalno zdravlje gluhih, potrebno je imati specijalizirane i educirane stručnjake, uključujući psihologe, psihijatre i socijalne radnike, koji razumiju izazove koje gluhoća donosi i mogu ponuditi odgovarajuću podršku kroz cjelokupan životni ciklus.

Mentalno zdravlje gluhih djece, adolescenata i odraslih zahtijeva specifičan pristup koji uzima u obzir jezične, kulturne i socijalne čimbenike. Samo kroz sveobuhvatan, individualiziran pristup možemo smanjiti rizike od mentalnih poremećaja i omogućiti bolji kvalitetu života gluhim osobama. Ulaganje u istraživanje i razvoj specijaliziranih usluga, te osiguravanje boljeg pristupa mentalnom zdravlju, donijet će dugoročne koristi za cijelu gluhu zajednicu.

Autorica: Karolina Grubišić

Literatura:

Aanondsen CM, Jozefiak T, Lydersen S, Heiling K, Rimehaug T. Deaf and hard-of-hearing children and adolescents’ mental health, Quality of Life and communication. BMC Psychiatry. 2023 Apr 28;23(1):297.

Terry J. i Robins-Talbot C. Mental Health First AidTM for Deaf communities: responses to a lack of national Deaf mental health service provision. 2024, Journal of Public Mental Health, № 2, p. 107-116.

Kobosko J, Jedrzejczak WW, Gos E, Geremek-Samsonowicz A, Ludwikowski M, Skarzynski H. Self-esteem in the deaf who have become cochlear implant users as adults. PLoS One. 2018 Sep 11;13(9):e0203680.

du Feu M. i Chovaz C. (2014). Mental Health and Deafness. Oxford University Press.

Izvor fotografija: https://pinterest.com/