Jutro koje je sve promijenilo…

Mia je već duže vrijeme osjećala da gubi kontrolu nad svojim životom. Dani su joj prolazili u neprestanom stresu: gužva u tramvaju, loše vijesti na mobitelu prije prve kave, zadaci koji su se gomilali brže nego što ih je stizala obaviti. Navečer bi legla u krevet iscrpljena, ali um joj nije dopuštao da zaspi. Misli su se kovitlale poput oluje, donoseći joj osjećaj tjeskobe i bespomoćnosti.

Jednog jutra, dok je čekala da voda za kavu proključa, naišla je na članak o moći dnevnih rituala. Pisalo je kako male promjene mogu imati ogroman utjecaj na mentalno zdravlje. “Glupost”, pomislila je. “Kao da će me pet minuta disanja ili vođenja dnevnika spasiti od kaosa mog života.” Ipak, nije mogla prestati razmišljati o tome.

Prvi koraci

Sljedećeg jutra, umjesto da odmah posegne za mobitelom, Mia je odlučila napraviti nešto drugačije. Umjesto doomscrollinga, sjela je uz prozor i samo promatrala svijet. Disala je polako, promatrala ljude kako prolaze, slušala zvukove ulice. Osjetila je nešto čudno: mir. Bio je to tek trenutak, ali prvi u dugo vremena.

Taj dan u tramvaju nije izvukla telefon iz torbe. Umjesto toga, počela je primjećivati detalje oko sebe: dječji smijeh, zvuk kiše na prozoru, toplinu šalova koji su ljudi nosili. Počela je shvaćati koliko je toga propuštala jer je bila zarobljena u vlastitim mislima.

Male promjene, veliki učinci. Kako su dani prolazili, Mia je uvodila još nekoliko sitnih rituala. Navečer bi isključila ekran sat vremena prije spavanja i umjesto toga zapisala tri dobre stvari koje su joj se dogodile taj dan; čak i ako je to bila samo ukusna šalica čaja. Počela je svjesnije birati glazbu koju sluša, birajući melodije koje su je umirivale umjesto kaotičnih playlista punih reklama.

Jednog dana, primijetila je nešto nevjerojatno. Osjećala se lakše. Tjeskoba nije nestala potpuno, ali više nije bila svemoćna. Stres na poslu je i dalje postojao, ali sada je imala alate da ga bolje podnese. Kad bi osjetila da joj misli jure u negativnom smjeru, sjetila bi se da udahne duboko, da zastane i primijeti svijet oko sebe.

Čarolija rituala

Nakon nekoliko tjedana, Mia je shvatila da joj ti mali rituali nisu samo pomagali da se osjeća bolje; oni su joj pomogli da ponovno zavoli život. Jutarnje minute tišine uz prozor postale su joj najdraži dio dana. Vođenje dnevnika više nije bio zadatak, nego nešto čemu se veselila. Više nije osjećala da gubi kontrolu, jer je shvatila da je kontrola upravo u tim malim trenucima koje bira za sebe.

Jednog jutra, dok je uživala u prvoj kavi dana, nasmiješila se sama sebi. Možda male promjene nisu glupost. Možda su upravo one ono što je cijelo vrijeme tražila.

Autorica: Ivana Banović

Izvori fotografija:

https://pin.it/3sCo6sgzM

https://pin.it/2UKhgc98u

Podijelite s prijateljima