Model 7S

Menadžerima su potrebni planovi kako bi bili uspješni u integriranju raznovrsnih komponenti svoje organizacije i pokrenuli ih prema ostvarenju strateških ciljeva. Tim profesora Sveučilišta Harvard i Stanford uz konzultantsku tvrtku McKinsey & Company razradili su “model 7 S” – pomagalo za menadžersku analizu i akciju u cilju kvalitetnog organiziranja i vođenja kompanije radi stjecanja prednosti pred konkurencijom.
Prema tom modelu sedam ključnih elemenata organizacije presudno je za razumijevanje njezine efikasnosti:

Posebno poznata uporaba koncepta konfiguracije je obrazac “7S”. Taj obrazac pokazuje kako uspjeh ili neke druge osobine neke organizacije slijede iz konfiguracije sedam osobina koje su sve međusobno povezane, sve su dijelovi sustava. Nema koristi ako su samo dva ili tri elementa u redu. S obzirom da su svi elementi međuovisni, svi moraju biti uzajamno usklađeni i konzistentni.
Efikasnoj organizaciji potreban je visok stupanj interne sukladnosti tih sedam elemenata. Svaki element mora biti u skladu s ostalim i pojačavati ih.

1. Strategija je plan kojim organizacija nastoji steći održivu prednost pred konkurentima. Pitanja koje trebaju postaviti u svezi sa strategijom:
   a) Koji su izvori održive prednosti pred konkurencijom: troškovi, kvaliteta, karakteristike proizvoda ili usluge, metode prodaje i pružanje usluge itd.
   b) Koji su ključni strateški prioriteti: prodor na nova tržišta, razvoj novih proizvoda, brzina izlaska na tržišta, poboljšanje usluge kupcima
   
2. Struktura se odnosi na okvir u kojem se usklađuju aktivnosti članova organizacije. Ključna funkcija strukture jest usmjeravanje pažnje zaposlenih na potrebne poslove (definiranjem posla i određivanjem potrebnih suradnika). Jedan od uobičajenih problema jest pomanjkanje prave koordinacije među zaposlenicima u proizvodnji i marketingu. Struktura pomaže da riješimo taj problem kao i ostale.

Postoje četiri osnovna oblika strukture: funkcionalni, sektorski, matrični i mrežni. U funkcionalnoj strukturi za svaku aktivnost važnu za poslovanje zadužena je određena osoba (menadžeri poslovnih funkcija).
U sektorskoj strukturi raznolike funkcije grupirane su u sektoru, koji mogu biti organizirani prema proizvodima.

Matrična struktura – i funkcionalni i projektni menadžeri imaju podjednaki autoritet u organizaciji i zaposleni su podređeni i jednom i drugom.
Mrežne strukture dobile su na važnosti u proteklom desetljeću.
Karakteristike mrežnih struktura:
– mreža se sastoji od malih poluautonomnih grupa koje se privremeno ili stalno pridružuju drugim grupama oko postizanja zajedničkih ciljeva;
– granice između organizacije i njezinog okruženja su šupljikave (partnerstvo s dobavljačima i kupcima i dr.);
– autoritet se više temelji na stručnosti nego li na formalnom položaju.

Moguća pitanja o strukturi kompanije: koji je njezin oblik, koliko je organizacija centralizirana ili decentralizirana, kakav je status i kakvu moć imaju organizacijske jedinice.

3. Sistemi značajno utječu na organizacijsku efikasnost jer usmjeravaju pažnju menadžera. Mnoge organizacije uvode višenamjenske timove. Uspješan preustroj kompanije mora uključiti “remont” postojećeg sistema naknada, upravljačkih informacija i raspodjele kapitala, kako bi oni podržavali novi radni tijek.
   Pitanja o sistemima: ima li kompanija sistem potreban za poslovanje, koje sisteme menadžment primjenjuje u vođenju, kojim se sistemima poklanja najveća pažnja.
   
4. Kadrovska politika odnosi se na izobrazbu novih kadrova, njihovo uključivanje u tvrtku i vođenje njihovih karijera. česta uzrečica: “Ljudi su naše najveće bogatstvo”. Efikasnost organizacije je u velikoj mjeri određena tim ljudima.
   Pitanja u svezi kadrovske politike: kako organizacija zapošljava i osposobljava kadrove, koje su demografske karakteristike menadžerskog tima (obrazovanje, porijeklo, dob i dr.), na kojim funkcijama se nalazi najjači lider, gdje se nalaze najslabiji
   
5. Vještine se odnose na sposobnost iskorištavanja određenih stručnih kapaciteta u organizaciji – ljudi, upravljačka praksa sistema i/ili tehnologija. Vještine pružaju kompaniji šanse u kojoj mjeri se mogu primijeniti na nova tržišta.
   Pitanja o vještinama: koje su djelatnosti u vašoj kompaniji izrazito učinkovite, koje su nove sposobnosti potrebne kompaniji kako bi se razvila

6. Stil je sveukupno ponašanje članova menadžerskog tima (liderski pristup vrhovnog managementa).
   Pitanja o stilu: kako vrhovni menadžment donosi odluke (autoritativno, analitički i sl.), čemu menadžeri posvećuju vrijeme i pažnju (formalnim sastancima, neformalnim razgovorima, razgovorima sa skupinom i sl.)
   
7. Zajedničke vrijednosti vodeći su primjer organizaciji. Obuhvaćaju ono što je ljudima važno u organizaciji.
   Pitanja o zajedničkim vrijednostima: da li svi shvaćaju zašto kompanija postoji, da li svi prihvaćaju viziju kompanije, koje pitanje privlači najveću pažnju: kratkoročno ili dugoročno, unutarnje ili
   vanjsko? Kako ljudi opisuju prepoznatljiv karakter kompanije (usredotočenost na kvalitetu, naglasak na ljude).
   Zajedničke vrijednosti jedan su od najvažnijih elemenata korporacijske kulture.

Tekst preuzet: M. Dujanić: Upravljanje promjenama u poduzeću; Zb. Rad. – Sveučilište u Rijeci, Ekonomski fakultet. god. 22. Sv. 1 (2004)

Fotografija: Pixabay