Nikada nije kasno

U narodu se često govori da je jezik brži od pameti i da zato treba dobro promisliti prije nego nešto izgovorimo. No, prava je istina da su govor tijela i ono što činimo najmanje jednako bitni, jer pamtimo dodire, osmijehe, suze i boli… Ono što naše tijelo osjeti, naš mozak pretvara u emociju. Ne pamtimo svaki trenutak, ali pamtimo svaki osjećaj i on ostaje upisan u naše bore, zglobove, oči i kosu…

I baš zato, ni jedna riječ ne može nadomjestiti zagrljaj u današnjem virtualnom svijetu, ali svaki osmijeh koji dobijemo, čak i preko kamere, može učiniti više nego jedan emotikon u poruci. Zato je vrijeme da se počnemo darivati osmijesima – uz tople riječi, zagrljajima – kada se vidimo i malim znacima pažnje – kada god to stignemo.

Pri tom, naravno, treba birati prave ljude. Što to znači? U redu je da se ne razumijemo jednako sa svima. Nitko nema jednak ukus, ciljeve ni iskustva i zato ne možemo razmišljati isto ni percipirati trenutak na jednak način. Baš zato treba pažljivo odabirati prijatelje, jer će samo neki biti naši anđeli čuvari, oni koji nas mogu najbolje razumjeti. Nekada će to biti tek jedan ili dva, i bit će stečeni na potpuno neočekivan način, ali jedan pravi prijatelj vrijedi više nego deset prividnih.

Stoga, ako se nekada nismo slagali s nekim, nije problem. Maknuti se od ljudi s kojima se ne slažemo je dobro, jer to znači da smo se udaljili od vremena u kojem smo se pokušavali složiti s nekim, i dali si novo vrijeme – priliku da steknemo osobu s kojom ćemo svoja znanja, vještine i osmijehe moći umnažati – a ne usklađivati.

Zato, nije kasno! Otpustiti ono što nas tišti i uložen trud koji ne daje najmanje jednako puno sreće, znači otvoriti vrata prema boljem. Ako se nekada nismo slagali s nekim, sada je vrijeme da ih pustimo; ako pak jesmo i izgubili smo ih, vrednujmo trenutke koji su prošli i proslijedimo njihovu sreću kroz male, ali velike stvari. Pomognimo onome kome treba da bismo pokazali svoj trud, nasmijmo nekoga, da bismo pokazali volju i utješimo nekoga da bismo pokazali strpljenje. Dati dobro znači ispuniti sebe. Iako činiti dobro drugom za vlastitu sreću može zvučati pomalo sebično, ako je sva sebičnost u tome da svi oko nas nose osmijehe, onda se isplati!

Za promjenu je potrebna volja, jedan mali korak i jako, jako pažljivo osluškivanje, jer se prilike rađaju malo po malo, iz neočekivanih kutaka života. Prigrlimo mogućnosti, koliko god male ili velike bile i odvažimo se vjerovati da možemo biti sretni jer za usrećiti druge – nikada nije kasno!

Napisala: Antonia Budim

Fotografija preuzeta s pixbay.com