Kada djeca uđu u pubertet tada sve odgojne metode padaju u vodu. Jednostavno u toj dobi one gube svoju svrhu i ne budu više prihvaćene od djece. Stoga očevi kao oslonac, obitelji i uzor posebno svojim sinovima tada metode odgoja moraju zamijeniti drugim načinima povezivanja i utjecaja na svoju djecu.  To znači da očevi moraju biti autentični i naći načina da prenose djeci svoja životna iskustva i svoje vrijednosti, a opet omogućiti djeci da idu svojim putem.

Ponekad je to vrlo teško jer jednostavno djecu želite poštedjeti nekih iskustava, ali mora im se ostaviti sloboda i imati povjerenja u njih. Jer roditelji su tu za djecu da im budu podrška i da vjeruju u njih i kad nitko drugi ne vjeruje. Djeca u pubertetu i odrasla djeca osjećaju se loše kada  svojim roditeljima stvaraju brige, a s obzirom da se majke i onako više brinu oni svoje probleme skrivaju od njih. Zato u tom periodu je uloga očeva važna jer se njima mogu lakše podijeliti svoje brige, naravno ako imaju izgrađen dobar odnos od prije.

Možda se očevima ponekad čini da su suvišni jer su djeca u mlađoj dobi više vezana uz majke, ali dijete razvija različit odnos sa majkom i sa ocem što zajednički doprinosi razvoju samouvjerenog, autentičnog djeteta, odnosno čovjeka.

Napisala: K. B.

Fotografija: Pixabay

Podijelite s prijateljima