Održana edukacija “Vještine asertivnosti”

 

Prijavitelj projekta Garešk’i kulturni centar u suradnji s partnertskom udrugom Krugovi iz Zagreba su provli trening socijalnih vještina za članove udruge GKC koji su nezaposleni, za nezaposlene osobe koje pripadaju nekoj od teško zapošljivih skupina (nezaposlene žene – neadekvatnog obrazovanja, mlade osobe bez radnog iskustva i nezaposlene osobe starije od 50 godina) u gradu koji su potencijalni djelatnici/suradnici na realizaciji poslova koje će udruga obavljati na načelima društvenog poduzetništva. Druga u nizu edukacija socijalnih vještina pod nazivom Vještine asertivnosti je održana 26. i 27.11.2020. s početkom u 15:30h. Trajanje edukacije oba dana je bilo 5 školskih sati s jednom pauzom od 15 minuta.

Zdravi međuljudski odnosi su oni u kojima jedna osoba ne ometa fizički, emocionalni i vrijednosni prostor druge osobe. Međutim, neizbježno je da će drugi ljudi povremeno narušavati naš osobni prostor, osim ako ga sami ne branimo. Asertivnost je jedan od načina na koji osoba može braniti svoj osobni prostor i utjecati na druge ljude na nedestruktivan način. Asertivno obraćanje drugima je zauzimanje za svoja prava, a da istovremeno ne narušavamo prava drugih. Osobe koje se ponašaju submisivno tj.pasivno pokazuju nedovoljno poštivanje svojih vlastitih potreba i prava koje imaju, ne izražavaju svoje iskrene osjećaje, potrebe, vrijednosti i probleme, dopuštaju drugima da povrijede njihov osobni prostor, uskrate im njihova prava i ne obaziru se na njihove potrebe, rijetko govore o svojim željama, iako je u velikom broju situacija samo to potrebno da bi im se udovoljilo. Kao suprotnost submisivnoj osobi, agresivna osoba izražava svoje osjećaje, potrebe i ideje na štetu druge osobe, govori glasno i može biti uvredljiva, gruba i sarkastična, inzistira na tome da njena riječ uvijek bude zadnja, teži nadvladati druge osobe. Nakon prezentiranih stilova komunikacije, polaznici su analizirali što je u podlozi svakog sila komunikacije. Na kraju prvoga dana edukacije polaznici su raspravljali koji su mogući uzroci neasertivnog ponašanja te su zaključili da su mogući uzroci: strah da ne razočaramo/razljutimo druge ljude, strah od odbacivanja ili osvećivanja, ne želimo nikoga povrijediti. Kao zaključak prvoga dana je navedeno da je asertivnost također vještina koja se uči.

Drugoga dana edukacije Vještine asertivnosti za razliku od rasprava prvoga dana polaznici su u parovima vježbali vještinu asertivnosti. Na samome početku kratko su se prisjetili o čemu je bilo govora prvoga dana te se nastavilo razgovarati o vještini asertivnosti. Kao temelj asertivnog ponašanja prikazane su Ja poruke. Prikazana je temeljna asertivna poruka: „ Ja želim“; „ Ja osjećam“, potom empatična asertivna izjava koja prenosi osjetljivost osobi, prepoznavanje situacije ili osjećaja druge osobe zajedno s izjavom kojom se zalaže za svoja prava kao na primjer: „Znam da si stvarno zaposlen ali želim osjećati da ti je naša suradnja važna. Željela bih da nađeš vremena da porazgovaramo o tome.” Naposljetku zaoštravajuća asertivna izjava kojom ukoliko osoba ne odgovori na našu asertivnu izjavu i nastavlja narušavati naša prava, postajemo čvršći i zaoštravamo izjavu kao na primjer: „Ako ne napišete rješenje do kraja radnog vremena bit ću prisiljen o tome obavijestiti ravnatelja”. Polaznicima je prikazana formula Ja poruke te su potom oni vježbali asertivnu komunikaciju u igri uloga u parovima. Izbjegavanje asertivnosti i odabir pasivnosti ima svoju cijenu. Ona ponekad može biti previsoka, pogotovo ako ne izričemo ono što nas smeta ili nam se ne sviđa kod drugih. No, u takvim situacijama je moguća pojava:

• depresije – osjećaj bespomoćnosti, beznadnosti, gnjeva ili nemogućnost kontrole nad životom,
• mržnje – skrivena ljutnja zbog drugih koji nam iskorištavaju i manipuliraju,
• frustracije – zašto sam dopustio da se to dogodi i zašto nisam reagirao,
• nasilja – dugotrajno nakupljanje bijesa u Vama može eskalirati puno većim problemima.

Ako osoba odluči biti neasertivna i uvijek šutjeti kad se pojavi problem, to znači da će uvijek probleme stavljati pod tepih. To može funkcionirati jedno kratko vrijeme, ali strašna je i sama pomisao kako mogu svi ti nakupljeni problemi izgledati kad jednog dana izađu s druge strane tepiha u puno većem i gorem obliku. Prije nego što osoba odluči djelovati asertivno u određenoj situaciji, mora odlučiti možete li živjeti s mogućim posljedicama takvog ponašanja. Iako asertivno ponašanje obično dovodi do pozitivnog odgovora, neki bi ljudi mogli negativno reagirati na njega. Ako se osoba dosad nije ponašala asertivno i odluči isprobati takvo ponašanje, ne smije zaboraviti da je druga osoba već vjerojatno navikla na njezino trenutno ponašanje i da se može zbuniti kada se promijeni stil komunikacije. Stoga bi bilo dobro drugoj osobi reći što pokušavate učiniti ili odabrati mirniji trenutak. Asertivnost s bliskim osobama je ponekad puno teža nego s potpunim strancima. To nije ništa čudno s obzirom na to da se vjerojatno bojite kako će osoba koja nam puno znači reagirati ako joj kažemo nešto što nam smeta ili bi htjeli da promijeni kod sebe. Stoga je važno znati pravilno asertivno komunicirati. Asertivna komunikacija ima sljedeće karakteristike:

• aktivno slušanje (gledanje u oči te pokazivanje razumijevanja i osjećaja),
• jasno i direktno iznošenje svojih stajališta i osjećaja,
• korištenje „ja“ poruka,
• predlaganje rješenja,
• poštivanje sugovornika,
• pozitivno izricanje prigovora (kritika),
• pohvale sugovorniku,
• spremnost na kompromis,
• spremnost ispričati se kada se pogriješi,
• kontrola negativnih osjećaja.

Dugoročno ovaj stil komunikacije dovodi do osjećaja uvaženosti, povećanog samopoštovanja i unaprjeđenja odnosa s drugima.

 

Napisala: Anita Šugić