Palijativna skrb u Hrvatskoj: Šutnja koja boli

U Hrvatskoj, gdje zdravstvo već odavno balansira na rubu, jedno se područje često zaboravlja – palijativna skrb. Dok Europa napreduje, mi tapkamo u mraku bez jasnog smjera i strategije. Bez Nacionalnog plana za palijativnu skrb, tisuće građana ostaje prepušteno sami sebi, a kvaliteta života u najosjetljivijim trenucima dostiže minimum. Koliko smo zapravo spremni govoriti o dostojanstvu umiranja i što nam to govori o našem društvu?

Ono što ovaj problem čini još alarmantnijim jest demografska slika Hrvatske. Mi smo zemlja koja ubrzano stari – prema podacima Državnog zavoda za statistiku, više od 20% našeg stanovništva čine osobe starije od 65 godina. To je više od 800.000 ljudi koji se, u velikom broju slučajeva, suočavaju s kroničnim bolestima i potrebom za palijativnom skrbi. Ipak, stvarnost je takva da sustav trenutno ne može osigurati adekvatnu skrb ni za polovicu tih potrebitih. Dok se broj starijih osoba iz godine u godinu povećava, hrvatski zdravstveni sustav ostaje nepripremljen, bez jasnih smjernica i bez resursa za ovu rastuću populaciju. Pitamo se, koliko još dugo ćemo ignorirati ovu tihu krizu?

Prema izvještaju La Verne, jedne od rijetkih organizacija koja kontinuirano istražuje stanje paliativne skrbi u Hrvatskoj, nužno je uspostaviti Nacionalni plan koji će se baviti ključnim pitanjima – od obrazovanja medicinskog osoblja, do psihološke podrške obiteljima i pacijentima. Ali gdje smo zapeli? I, što je najvažnije, zašto još uvijek ne prepoznajemo ovu temu kao prioritet?

La Verna ističe da Nacionalni plan mora obuhvatiti sljedeće ključne elemente: 

1. Uključivanje timske skrbi – Palijativna skrb nije posao jednog liječnika ili medicinske sestre. Potreban je multidisciplinarni tim stručnjaka koji će obuhvatiti medicinske profesionalce, psihologe, socijalne radnike i duhovne savjetnike. Bez toga, svaki napor je tek površan.

2. Obrazovanje i usavršavanje – Hrvatska je daleko iza u edukaciji o palijativnoj skrbi. La Verna apelira na stvaranje specijaliziranih edukativnih programa kako bi se medicinsko osoblje osposobilo za pružanje podrške umirućim osobama.

3. Dostupnost usluga – Dok u većim gradovima postoje ograničeni kapaciteti za palijativnu skrb, ruralna područja su prepuštena sama sebi. Zamislite kako izgleda umirati daleko od bilo kakve podrške? Nacionalni plan mora osigurati dostupnost usluga na razini cijele zemlje.

4. Podrška obiteljima – Palijativna skrb nije samo briga o umirućem pacijentu, već i o njegovoj obitelji koja nosi teret gubitka. Gdje su naši programi za psihološku podršku, gdje su savjetovanja? Bez ovoga, svaki plan ostaje polovičan.

5. Etička načela i ljudsko dostojanstvo – Govoriti o skrbi na kraju života znači govoriti o dostojanstvu svake osobe. La Verna naglašava da Nacionalni plan mora biti utemeljen na etici i poštovanju individualnih potreba pacijenata, uključujući njihove kulturne i religijske vrijednosti. Ali, koliko smo spremni zagrebati ispod površine i stvarno poslušati potrebe onih koji odlaze?

Posebno je alarmantno to što mnogi stariji ljudi, kada su suočeni s bolestima terminalne faze, uopće ne dobiju priliku za specijaliziranu skrb – već su prepušteni bolničkim odjelima koji nisu opremljeni za rad s palijativnim pacijentima. Palijativna skrb nije isto što i zbrinjavanje akutne boli – ona zahtijeva posebnu pažnju, razumijevanje i sveobuhvatan pristup. Trenutno, Hrvatska ima samo 24 specijalizirana kreveta za palijativnu skrb na 100.000 stanovnika, što je daleko ispod europskog prosjeka.

Ne možemo više zatvarati oči pred ovom gorućom problematikom. Nacionalni plan za palijativnu skrb nije samo pitanje zdravstvene politike – on je ogledalo društvene svijesti i ljudske empatije. Dok čekamo da birokracija napravi prvi korak, pitajmo se koliko ljudi sada pati u tišini, bez podrške koju zaslužuju? Ako ćemo zaista biti država koja brine o svojim građanima, moramo početi upravo ovdje, na mjestu gdje bol i patnja traže glas i suosjećanje.

Vrijeme je da ovo više ne bude nečija tuđa briga – vrijeme je da Hrvatska pokaže svoje lice humanosti.

Napisala: Karla Grozdanić, volonterka projekta Krugovi podrške za starije osobe
Pridružite se našoj kampanji #starifrendovi. Pokrenimo razgovor o bitnom.