Petra u Krugovima – praksa u civilnom društvu

Potreba za raznim ispunjenim obrascima o mojim željama i interesima, motivacijska pisma i mailovi prvo s Inicijativom mladih za ljudska prava Hrvatska doveli su me do prakse u civilnom društvu kao baš skrojene za mene. Moj put u Centru Krugovi krenuo je tako što me, prema mojoj prijavi, Inicijativa mladih za ljudska prava Hrvatska spojila s njima, tj. s mojom mentoricom. Moja praksa je bila po modelu učenja promatranjem i to za uloge voditelja/koordinatora projekta i trenera/edukatora u udruzi. Nakon detaljno razrađenog plana rada koji smo mentorica i ja zajedno pregledavale, dogovorile smo se za intenzitet i tijek prakse. Moje putovanje od 80 sati prakse u udruzi počelo je u kolovozu i trajalo do listopada. S obzirom da sam već imala već razna iskustva u svom životopisu, što od dodatnih edukacija, volontiranja ili prakse na fakultetu socijalnog rada u Zagrebu, mnoge je zanimalo zašto sam se prijavila na ovu praksu. Jedan od mojih razloga je što sam dodatno željela povezati raznu teoriju o projektima koju sam do sada znala s iskustvima u praksi. Iako sam već bila uključena u rad u udrugama, htjela sam i vidjeti kako rade i razvijaju se udruge koje rade već dugi niz godina i imaju puno uspješnih projekata i programa iza sebe. Mislim da sam imala sreće što me projekt povezao s Krugovima jer sam ovdje naišla na stvarno sjajan tim. Osim mentorice Ramone s kojom sam započela praksu, svaka osoba u timu mi je pokazala svoj dio posla i ekspertizu s kojom se inače bavi u udruzi. Mislim da niti jednom drugom prilikom netko ne bi imao toliko vremena i volje pokazati mi svaki detalj vezan za vođenje projekata, udruge, rada u timu itd., kao što mi je ovim projektom to pokazao tim u Krugovima, zbog čega sam im jako zahvalna. Centar Krugovi je producirao i online edukacije na razne teme kao što su rad s ranjivim osobama koje prolaze njihovi volonteri, zatim jačanje osobnih i profesionalnih vještina za mlade i osobe koje traže posao te upravljanje projektima u organizacijama civilnog društva, tj. projektni menadžment. Iz svih tih radionica dobije se certifikat po uspješnom završetku, stoga sam za vrijeme svoje prakse uspjela steći dodatne potvrde o kompetencijama. Kroz praksu sam naučila i usavršila znanja o praćenju natječaja, prijavljivanja na njih, komuniciranja sa partnerima i medijima, svim vrstama izvješća uključujući financijske, evaluacije, rad u timu kroz timske sastanke i uključenost u razne projektne timove u udruzi i još mnogo toga. Dodatno smo prošli i promociju vidljivosti i digitalni marketing udruge na društvenim mrežama. Imala sam priliku proći kroz projekte na lokalnoj i državnoj razini kao i projekte financiranje iz europskog socijalnog fonda. Naučila sam i nešto o humanitarnom djelovanju i radu s donatorima te sam imala priliku vidjeti kako funkcionira rad donacijskog centra s igračkama i mnogim drugim stvarima, koji se nalazi na adresi udruge. U sklopu projekta trebala sam i sama napisati i prijaviti projekt. Čekajući da se otvori neki natječaj, u vrijeme dok sam ja bila na praksi trajale su prijave za Erasmus+ projekte, pa sam s kolegicom Natašom u timu i uz pomoć mentorice Ramone prijavila svoj prvi europski projekt razmjene mladih. Odavno sam već htjela pisati takav projekt jer sam i sama sudjelovala u razmjenama mladih koje bi me uvijek ostavile s mnogo ideja i željom da se i sama okušam u provođenju takvog projekta. Od ideje i aktivnosti došle smo do raspisanog cijelog projekta na teme rušenja stereotipa i predrasuda, osvještavanje privilegija i identiteta, ljudskih prava i mentalnog zdravlja, te svih partnera iz drugih zemalja, osiguranog smještaja i obroka za planirano vrijeme projekta te načina na koje ćemo izvoditi aktivnosti. Poželite nam sreću da projekt bude odobren, a i ako ne bude, ovo iskustvo mi je dalo ideju kako to sve izgleda i samopouzdanje za probati ponovno, čak i s kompleksnijim projektima. Projekt uvijek možemo doraditi, preoblikovati i ponovno prijavljivati ako ćemo željeti, a ja bih svakako voljela da se on jednog dana realizira jer kad netko nešto radi sa strasti za teme kojih se projekt tiče, može svima koji sudjeluju biti samo odlično.
Objavljujući slike i pričajući o svom iskustvu, mnogo me ljudi pitalo što sve tamo radim, kako mi je i mogu li se i oni nekako prijaviti. Nakon svih mojih podijeljenih dojmova, uvijek bi se složila s reakcijama kako će mi to biti jako korisno iskustvo i da imam sreće što sam se odlučila prijaviti na to. Mladi očito imaju potrebu za ovom dozom samopouzdanja u radu, čak i kada su već teorijski prošli neke stvari jer praksa je uvijek posebno vrijedno iskustvo. Nadam se da će se projekti ovakvog tipa nastaviti, kako bi što više ljudi imalo priliku koju sam ja imala.

Petra Klasić