Poduzeće koje uči u 21. stoljeću- drugi dio

Poduzeće koje uči karakteriziraju obilježja koje Peter Senge naziva disciplinama. Pri izgradnji poduzeća koje uči prijeko je potrebno slijediti i izgrađivati discipline učeće organizacije. Prva je disciplina timsko učenje. Timovi su sastavni dio svih poduzeća. Drugi naziv za timove isti odjeli, divizije, jedinice… Sve najvažnije odluke donose se u grupama. Timovi su osnovne učeće jedince. Poduzeće uči, ako uče timovi. Timskim učenjem sposobnost učenja grupe postaje veća od sposobnosti učenja bilo kojeg pojedinca u grupi. Zajednička je vizija također važna disciplina. Pri izgrađivanju poduzeća koje uči potrebno je izgraditi zajedničku viziju. Da bi ona bila stvorena mora se uključiti veliki broj ljudi. Zajednička vizija tako mora biti izgrađena od individualnih vizija njezinih članova. Ne kreira je vođa, već je njegova uloga podijeliti osobnu viziju sa članovima, da bi potaknuo ostale na iznošenje vizije.

Da bi zajednička vizija postala stvarnost, moraju je razumjeti svi članovi, ali i pridonijeti njezinu ostvarenju.
Samo na taj način ljudi će raditi nešto zato što to žele, a ne zato što moraju. U vezi je sa zajedničkom vizijom i tzv. izvirujuća strategija koja se javlja kao posljedica uvođenja poduzeća koje uči. U klasičnom hijerarhijskom ustrojstvu strategijsko je planiranje zadatak top menadžmenta. U poduzeću koje uči vođe daju smjernice za strategijske planove, ali ne dirigiraju. Svi zaposleni prikupljaju informacije iz svoga
rada s kupcima, dobavljačima i drugima. Na taj način nastaje tzv. izvirujuća strategija “koja predstavlja set mišljenja zaposlenih o tome kako, na koji način i kojim resursima ostvariti ciljeve poduzeća”.

Mentalni modeli disciplina su poduzeća koje uči, kojom se posebno bavio Chris Argyrs s Harvard University. Mentalni je model način gledanja na svijet, okvir za kognitivne procese našega razuma. On određuje razmišljanje i ponašanje. Pojedinci se ponašaju u skladu s tim mentalnim modelima, a ne prema teorijama u koje navodno vjeruju. Mentalni modeli omogućuju reakciju u novim situacijama, ali, ponekad ti modeli ograničuju ili priječe prilagodbu koja bi mogla ojačati tim ili organizaciju. Zato se mentalni modeli u poduzeću koje uči podrobno preispituju i revidiraju koliko je potrebno na osobnoj razini, razini tima ili poduzeća. Tako se stvara zajednički mentalni model za tim.

Poduzeće koje uči posebnu pažnju posvećuje osobnom usavršavanju. Osobno i profesionalno usavršavanje pojedinca ključno je za uspjeh poduzeća. Učenjem se povećavaju osobna svjesnost, emotivna zrelost i razumijevanje etičkih i moralnih dimenzija poduzeća. Osobe koje se osobno usavršavaju doživljavaju i druge promjene u razmišljanju. Uče koristiti se razumom i intuicijom. Vide unutarnju povezanost svega oko sebe i osjećaju se jače povezanima s cjelinom. Upravo je ta karakteristika pojedinca najznačajnija za poduzeća koja uče. Zato je posao vođe u takvom poduzeću biti učitelj ili trener koji pomaže osloboditi kreativnu energiju u svakoj osobi. Poduzeća uče kroz sinergiju svih pojedinaca koji uče.
Senge je uveo paradigmu i petu disciplinu – sustavno mišljenje, ona je osnovica za uvođenje svih ostalih disciplina. Sustavno je mišljenje “disciplina za sagledanje cjeline. Ono je okvir za sagledanje međusobnih odnosa, a ne stvari, za promatranje obrazaca promjena, a ne statičnih prizora. To je skup općih načela, izvedenih tijekom dvadesetog stoljeća, koja povezuju područja tako različita kao što su prirodne i
društvene znanosti, strojarstvo i menadžment. Sustavno razmišljanje je osjetljivost za suptilnu međupovezanost koja živim sustavima daje njihov jedinstveni karakter”. Sustavnim mišljenjem daje se primat cjelini. Zahvaljujući takvom mišljenju osobe jasnije shvaćaju svoju ulogu u timu, ulogu tima u poduzeću i veze poduzeća s okruženjem. To je razlog zbog kojeg je sustavno mišljenje osnovno za svako
poduzeće koje uči. To je disciplina kojom se implementiraju sve druge discipline. Bez sustavnog bi mišljenja ostale discipline bile izolirane i ne bi ostvarile svoj cilj.
Peta ih disciplina povezuje u sustav koji prelazi zbroj svojih dijelova, ali sustavno mišljenje ipak nije moguće ostvariti bez ostalih disciplina – osobnog usavršavanja, timskog učenja, mentalnih modela i zajedničke vizije.

Za dobro izvršavanje ciljeva i planova potrebno je efikasno vodstvo. Uloga vođe ključna je za transformaciju konvencionalnog poduzeća u poduzeće koje uči. Vođe moraju biti dizajneri i učitelji. Trebaju graditi zajedničku viziju, formirati horizontalnu organizacijsku strukturu, inicirati promjene i smanjivati otpor promjenama motivacijom i edukacijom. Ponekad se navodi da vođa mora biti sluga
posvećen organizaciji, a ne osobnim uspjesima. Vođe opunomoćuju zaposlene, motiviraju ih, pribavljaju informacije, daju nagrade za postignuća. Takvi su vođe posvećeni organizaciji, a ne osobnim uspjesima. Osim toga, organizacijsko vodstvo nije više odgovornost pojedinca, nego se formiraju timovi vođa koji će dijeliti odgovornost i donositi odluke na rotacijskom principu.

Principi vođenja u poduzeću koje uči mogu se predočiti akronimom PRIORITY- koji uključuje plan, istraživanje, informiranje, objektivno promatranje, uzore, inspiraciju, tehnike testova i pozitivan pristup. Adekvatnim planovima nastoji se postići da se zadaci već u prvom pokušaju naprave na željeni način. Istraživanjem se nastoji utvrditi što je već poznato, a nastoji se ustanoviti što i kako rade drugi. Da bi zaposleni znali što se od njih očekuje, potrebno im je zahtjeve predočiti uz pomoć odgovarajućih komunikacijskih kanala. Informacije se mogu prenijeti usmeno ili pismeno ili ponašanjem. Posebno je bitno ponašanje vođa, jer je ono uzor zaposlenicima koji oni prate i oponašaju. Najvažnije je ponašanjem unositi pozitivan stav, entuzijazam i povjerenje.

Poduzeće koje uči proces je prema možda nikad potpuno dostignutome cilju. Ipak, za poduzeća koja djeluju ne samo u globalnom, već i u nacionalnom, okviru prijeko je potrebno što prije krenuti putem izgradnje modernoga poduzeća koje uči. Prvi je korak reorganizacija organizacijske strukture, a zatim valja izabrati takvo vodstvo koje će stvoriti pretpostavke za izgradnju poduzeća koje uči u obliku informacijske tehnologije. Potrebno je uspostaviti i mrežu odnosa sa drugim poduzećima i slijediti identificirane sastavnice i discipline poduzeća koje uči, poticati zaposlene na stalno učenje i usavršavanje, jer poduzeće uči učenjem svojih članova.
Na vodstvu je onda da to učenje ugradi u znanje poduzeća. Poduzeća država u tranziciji, kojima pripada i Hrvatska, zaostaju po performansama vezanima uz bruto društveni proizvod i izvoz. Način na koji ona mogu poboljšati svoje rezultate jest postati sastavni dio mreže poslovnih odnosa i ulagati u danas najvažniju konkurentnu prednost – znanje. Prijelaz na poduzeće koje uči ipak nije bezbolan. On zahtjeva troškove uspostave efikasnije, organske organizacijske strukture. Vodstvo se mora suočiti i s mogućnošću da zaposleni pruže otpor uvođenju promjena. Postoji i opasnost da kreativne ideje i pristupi rješavanju problema ne moraju uvijek biti uspješni. No, poduzeće koje djeluje u turbulentnom okruženju, a ne uči, ne može opstati, a poduzeće koje primjenjuje inovacije koje su rezultat učenja ima šansu uspjeti. Zato učenje mora biti sustavno, nadgledano, poticano i nagrađivano, a sve je to zadatak kvalitetnog i iskusnog vodstva poduzeća.

I poduzeća u Hrvatskoj prepoznala su važnost učenja. Stoga ulažu u usavršavanje i u razvijanje svojih zaposlenih. No, koraci u transformaciji prema poduzeću koje uči uglavnom se provode stihijski, neplanski, odnosno sporadičnim, a ne sustavnim ulaganjem u znanje zaposlenih. Zanemaruje se također i važan korak transformacije znanja pojedinaca u znanje poduzeća, odnosno njegovo inkorporiranje u sustav vrijednosti poduzeća. Zbog toga često se događa da odlaskom ključnih osoba poduzeće stagnira i ne uspijeva dugoročno slijediti viziju i misiju. Važno je stoga da učenje bude kvalitetno planirano, sustavno vođeno i evaluirano, da bi učenjem pojedinaca i poduzeće dugoročno steklo nova znanja i iskoristilo ga za stvaranje nove vrijednosti, pa time pridonijelo stvaranju društva blagostanja.

Tekst preuzet: Nataša Rupčić; PODUZEĆE KOJE UČI – FORMULA ZA 21. STOLJEĆE; Hrčak

Fotografija: Pixabay