Poduzetništvo u službi promjene pojedinca i organizacije

Poduzetnička inicijativa i mentalitet mogu mijenjati svijet. Nema boljeg mehanizma za pokretanje kreativnih poduhvata od poduzetničkog mentaliteta. Jeste li znali da Bill Gates, Ted Turner, Richard Branson i Steven Jobs nikad ne bi prošli ozbiljnu selekciju odjela za ljudkse resurse, radi toga što njihova formalna diploma nije odgovarala opisima organizacija ili je nije niti bilo.

“Prošlo je radno vrijeme”, “Upravo smo zatvorili”, “To nije u opisu mog radnog mjesta”, “To nije moja odgovornost”, tipične su reakcije birokratskog sustava upravljanja. Ovakav način reakcija proizlazi iz ravnodušnosti prema poslu, uzrokuje nezadovoljstvo klijenata i kupaca, utječe ne to da se posao ne obavlja na vrijeme ili obavi loše, čak i nikako. Bitni zadaci se tako često izbjegnu jer su teški, neugodni, rizični ili pak traže ulaganje većih napora. Zbog svega toga birokratski sustav upravljanja poduzećem manje je efikasan i uspješan od poduzetničkog.

Poduzetnička organizacija i radna atmosfera karakterzizira male i skladne sredine u kojima “svi rade sve” i osjećaju se odgovornima za efikasno funkcioniranje djelatnosti. Dok je birokratska sredina reaktivna i nastoji preživjeti, poduzetnička je proaktivna i orijentirana razvoju. Birokracija voli poštivanje pravila i procedura, a poduzetništvo promjenu pravila i postizanje boljih rezultata. U jednoj sredini često ste kažnjeni ukoliko kršite pravila, a u drugoj možete biti nagrađeni ukoliko to uključuje inovaciju.

Birokratsku sredinu prepoznajemo po autoritativnom i strogom vodstvu koje razvija rigidne i teško promijenjive regulative. Vođe poduzetničkih organizacija su tolerantni i demokratični, a organizacija se prilagođava promjenama okruženja.  U poduzetničkoj organizaciji vođe se sami nameću i članovi ih prihvate. U birokratskoj sturkutri kada nastane problem- zaposlenici se žale na vođu, a on na zaposlenike.

“Šef si ako pozoveš na sastanak i pozvani se odazovu” (pravilo američke kompanije W.L. Gore & Associates). Članovi tima imaju pravo na izbor – koga žele, a s kime ne žele surađivati kao osobom za upravljanje. U istoj kompaniji vlada pravilo da nitko ne smije izdavati naređenja. Umjesto toga, rukovoditelji motiviraju i potiču članove tima da izvrše ono što se od njih očekuje. Stoga ova kompanija ima bolje rezultate i skladnije međuljudske odnose.

Birokratska struktura ima obilježja: nadglasavanje, iskustvnei pristup obavljanju posla, strogo poštivanje hijerarhije, poštivanje formalnih uvjeta (diploma, godine, staž) i stavljanje naglaska na usku specijalizaciju. Ona traži poslušne i pedantne djelatnike, koji misle jednako, oblače se jednako, mladi ne napreduju “preko reda”. Dobar si ukoliko se svidiš šefu, a ne ukoliko se svidiš kiijentu. Klijenti su nepotrebna gnjavaža djelatnicima. Sve je svačije i ničije, a odnos prema imovini je nemaran i rasipnički. Nagrađuje se vrijeme provedeno na radu, bez obzira na rezultate i zalaganja. Ne zvuči baš obećavajuće za stvaranje dugoročnih ciljeva.

S druge strane, poduzetnički sustavi donose odluke konsenzusom, težnjom inovaciji, temelje se na znanju, inicijativi i participaciji svih.  Od ljudi se traži talent, sposobnost, vještina, prednost imaju multidisciplinarni i za razne poslove obrazovani djelatnici. Prednost ima klijent, a zaposlenici sami sebi kroje sudbinu. Menadžere pokreće uvjerenje da se najbolji rezultati postižu kad zapošliš grupu ljudi koji znaju. Poduzetnici nisu nužno najveći stručnjaci u poslu, ali imaju najbolju intuiciju za ostvarenje dobrih rezultata. Mladi se brzo probijaju, zaposlenike se naagrađuje prema ostvarenim rezultatima, čime se dodatno poboljšava motivacija svih. Radiš da zaradiš, a ne da odradiš. Zadovoljstvo klijenata je glavni smisao postojanja, stoga su djelatnici prema kupcu pažljiviji i prijateljski brižni. Tu se pazi na svaku kunu i na umjereno korištenje raspoloživih resursa. Poduzetnički mentalitet oslanja se na koncept osposobljavanja sposobnih jer je to put prema kvalitetnom i skladnom razvoju. Sklad se najbolje postiže kada svatko doprinosti koliko može, a ne stvaraju svi jednako – jer nismo svi jednaki.

“Harmoničan sustav je onaj u kojem se osposobljavaju najsposobniji, a ne onaj u kojem su svi podjednako nesposobni.”

 

Napisala: Tihana Pandl

Literatura: Velimir Srića: Sve tajne harmoničnog vođenja, Algoritam, 2015.

Slika: Unsplash