Popularni mitovi: Introverti su sramežljivi, a ekstroverti otvoreni i društveno snalažljivi

Porastom popularnosti psihologije, povećao se broj popularnih psiholoških tema i poboljšala opća upoznatost sa psihološkim pojmovima. Međutim, razbijanje mitova nikad nije jednostavno, a kompleksni pojmovi iz psihologije često su opisani tek površno. U digitalnom dobu uz konstantnu dostupnost hrpe informacija i slobodu vlastitog tumačenja, mitovi o psihologiji još su češći. Mitovi se razbijaju informiranjem i educiranjem o raznim temama – pa hajmo pokušati zajedno! 😊

Pojmove introvertiranosti i ekstravertiranosti prvi je uveo Carl Jung (1923.), švicarski psihijatar koji se bavio istraživanjem tipova osobnosti. Jung je u svojoj knjizi Psihološki tipovi vrlo jednostavno opisao introverte kao ljude “sklone usmjeravanju tijeka osobne energije prema unutarnjim faktorima”, a ekstroverte kao “sklone usmjeravanju tijeka osobne energije prema van, prema društvenom okruženju.”

Ljudi su skloni kategoriziraciji i ekstremnim podjelama, jer nam je lakše procesirati jednostavne podjele – ali u stvarnosti su stvari rijetko crno-bijele. Iako nam stereotipi mogu biti korisni, kroz popularne izjave poput „introverti su sramežljivi“ ili „ekstroverti su uvijek otvoreni i društveni“, često zaboravljamo na dubinu i kompleksnost svakog pojedinca. Razumijevanje pojedinaca važno je kako bismo zbilja razumjeli kako funkcioniraju, a i kako mi sami funkcioniramo.

Ekstraverzija je spektar koji opisuje sklonost društvenim aktivnostima, ali i: koje aktivnosti pojedincu crpe, a koje pomažu vratiti energiju; na koji način pojedinac doživljava samačke, a na koji društvene aktivnosti. Prema tome, i introverti i ekstroverti i dalje trebaju oboje: samoću za procesiranje i povezivanje sa sobom, a društvene aktivnosti za povezivanje sa zajednicom i ostvarivanje raznih drugih potreba. Ono što se razlikuje su omjeri i ciljevi koje introverti i ekstroverti postižu različitim aktivnostima.
Često se desi da se povezani, ali različiti pojmovi pomiješaju – pa tako možemo čuti pretpostavku “introverti su sramežljivi”, što je klasična logička pogreška u zaključivanju.  Ako je introvertiranost prirodna sklonost, koja ne polazi iz straha ili problema s povezivanjem, jasno je da sramežljivost nema veze s introvertiranošću. To što ponašanje introverta i sramežljivih ljudi može nalikovati, ne znači da je nužno “ako si jedno, sigurno si i drugo”. Na kraju krajeva, nećete vjerovati: i ekstroverti mogu biti sramežljivi. Svi ljudi, bez obzira na tip osobnosti, mogu imati određene probleme ili osobine. Primjerice, introvert koji nema manjak samopouzdanja i nalazi se u grupi ljudi koje površno poznaje može biti šutljiv, ali ne zato što je sramežljiv ili jer se boji kako će ga ljudi doživjeti – nego jednostavno jer je nezainteresiran, ili jer bi mu sudjelovanje u razgovoru više energije oduzelo, nego pružilo.

Da sagledamo priču i sa druge strane, sa strane ekstroverta. Kada netko izgovori pojam “ekstrovert”, ustvari pomislimo na vrlo druželjubivu, pristupačnu, otvorenu, čak i veselu osobu. Iako ekstroverti nerijetko posjeduju ove osobine, niti jedna od tih osobina nije izjednačena s ekstravertiranošću! Ako se sjetimo Jungove definicije, ekstrovert je osoba kojoj društvene aktivnosti pružaju punjenje energijom, potrebne su mu radi povezivanja više nego što mu to možda pruža neka samačka aktivnost kao čitanje knjige kod kuće. Ipak, to ne mora značiti da ekstrovertu nije potrebna samoća, da ne preferira čitanje knjiga kod kuće ili da nije sumnjičav prema strancima. Svi ljudi imaju određene potrebe, poput potrebe za samoćom i potrebe za druženjem. Isto tako, ekstrovert koji voli provođenje vremena u društvu može imati problema sa samopouzdanjem pa tako biti sramežljiv i nepovjerljiv, ali svejedno preferirati i češće trebati druženje u odnosu na samoću nego introvert.

Također, pojam “otvorenosti” stereotipno zapravo često podrazumijeva spremnost na impulzivne odluke ili na razgovor i brzo zbližavanje sa strancima – što nema veze sa sklonošću za druženjem. Dok ekstroverti možda češće dobivaju potrebu za kontaktom s ljudima i/ili ga lakše ostvaruju u novim situacijama, nove situacije i novi ljudi i dalje su nam novi, stoga naša “otvorenost” prema određenoj situaciji ovisi o prirodi i kontekstu same situacije, a i o mnogim drugim faktorima (trenutnom raspoloženju i emocionalnom stanju, stresu, emocionalnoj zrelosti, impulzivnosti,…)

Dakle, možemo zaključiti kako i ekstroverti mogu biti sramežljivi i ne moraju biti “otvoreni”, a introverti ne moraju biti nimalo sramežljivi, a mogu voljeti eksperimentirati s novim situacijama i okruženjima (ali po vlastitim pravilima i preferencijama).

Autorica: Jelena Silaj

Literatura:
Introvert vs Extrovert: Understanding the Spectrum, Jeremy Sutton, Ph.D. Positive Psychology 7 Jan 2025 

https://positivepsychology.com/introversion-extroversion-spectrum

Izvori fotografija i ilustracija:

https://jtscitt.co.uk/perceptions-vs-reality/

Pixabay