Poremećaji raspoloženja

Poremećaji raspoloženja su promjene odnosno nestabilnost u području osjećaja i ponašanja. Gotovo 20% populacije pokazuje tendenciju „nestabilnog raspoloženja“. Navedeni poremećaji u stalnom su porastu gotovo svugdje u svijetu, a posebno zabrinjavajuća je činjenica da sve veći broj mladih obolijeva od navedenih poremećaja.

Naše raspoloženje može biti normalno, sniženo ili povišeno. Kod osoba s normalnim raspoloženjem prisutne su sve emocije i osoba nad njima ima kontrolu. Kod osoba s poremećajem raspoloženja nedostaje kontrola nad emocijama.

Poremećaje raspoloženja dijelimo na:

• depresiju (sniženo raspoloženje),

• maniju (povišeno raspoloženje),

• bipolarni poremećaj

• ciklotimiju,

• distimiju;

Depresija je bolest koju karakteriziraju poremećaji raspoloženja poput dugotrajne tuge, duševne boli i nesposobnosti uživanja u stvarima ili aktivnostima koje je osoba u prošlosti prakticirala i voljela. Depresija utječe na sve aspekte života, od obavljanja najjednostavnijih svakodnevnih zadataka, do odnosa s obitelji i prijateljima, obavljanja posla i dr. Važno je razlikovati depresiju i depresivno raspoloženje. Depresiju karakterizira sniženo raspoloženje i oskudne reakcije poput bezvoljnosti, gubitka energije, gubitka interesa, lošeg spavanja, problema s tekom, problema na seksualnom planu i dr. Prisutnost sumanutih ideja i/ili halucinacija govori o psihotičnoj depresiji.

Manično-depresivna bolest, zvana i bipolarni poremećaj, stanje je pri kojem se razdoblja nižeg raspoloženja, depresije, izmjenjuju s razdobljima manije (ili hipomanije), povišenim raspoloženjem. U nekoj mjeri zahvaća oko 1% populacije. Podjednako je česta u muškaraca i žena i tipično započinje u pubertetu, u dvadesetim ili tridesetim godinama. Iako je sam mehanizam nastajanja još nerazjašnjen, smatra se nasljednom. Obično počinje depresijom, s time da se u nekom stadiju bolesti javi barem jedno razdoblje manije. Epizode depresije tipično traju tri do šest mjeseci.

Ciklotimija predstavlja oscilacije raspoloženja, između hipomanije (blaže povišenog raspoloženja) i blaže depresije, u trajanju najmanje dvije godine. Promjene raspoloženja pojavljuju se svakih nekoliko dana, a oboljeli nemaju razdoblja bez simptoma u trajanju duljem od dva mjeseca. Riječ je o kroničnom, ali blažem obliku bipolarnog poremećaja.

Distimija je lakši oblik depresivnog poremećaja u kojem osoba najmanje dvije godine pokazuje pretežno depresivno raspoloženje. Riječ je o perzistirajućem nestabilnom raspoloženju koje karakterizira veći broj izmjena blažeg depresivnog raspoloženja i blaže povišenog raspoloženja, koji ne ispunjavaju kriterije za depresivnu epizodu. Za postavljanje dijagnoze ovog poremećaja potreban je duži period promatranja bolesnika ili uvid o ranijem ponašanju.  Promjene raspoloženja prisutne kod distimije obično ne ovise o vanjskim događajima, ove osobe nisu upadljive i stoga oboljeli često ostaju neprepoznati duže vrijeme. Ciklotimija se može i ne mora razviti u maničnodepresivnu bolest. Iako u nekoj mjeri može doprinijeti npr. poslovnom uspjehu, rukovođenju, umjetničkoj kreativnosti i sl. također može uzrokovati i netsabilnost u radu, školskom uspjehu, potrebu za promjenom prebivališta (npr. selidba u drugi stan), nestabilnost u odnosima (česte prekide romantičkih veza, neuspjeh u braku) kao i zloupotrebu alkohola i opojnih droga. Kod trećine oboljelih javi se potreba za liječenjem.

Mnogi će se prepoznati u nekima od navedenih dijagnoza. To je zato što gotovo svi imamo predispoziciju da razvijemo neku dijagnozu u određenim životnim uvjetima.

Zato je važno, cim prepoznate neki ponavljajući obrazac, javiti se psihoterapeutu. Lijekovi mogu ublažiti unutarnju tjeskobu, ali je ne mogu otkloniti. Kroz psihoterapiju učimo prepoznavati vlastite resurse i prepoznati i koristiti alate za nošenje s izmjenama raspoloženja.

Photo courtesy of Pixabay