Prepoznavanje poslovnih kriza

Poslovne krize su česta pojava koja se događa kada poduzeće ne ostvari zadovoljavajuću razinu poslovanja. To se događa radi vanjskih utjecaja na poduzeće, a oni se mogu protezati od ekonomskih promjena i stvarne recesije, političkih promjena, socijalnih promjena, promjena u konkurenciji do tehnoloških promjena. Na vanjske utjecaje ne možemo utjecati, možemo ih nadići tako da im se prilagodimo. Stoga ćemo se u ovom članku osvrnuti na unutarnje uzroke, koji uvelike utječu na prilagodbu vanjskim faktorima.

Nadzorni odbor je tijelo koje se sastoji od nezavisnih vanjskih članova koji posjeduju iskustvo i znanje o djelatnosti kojom se poduzeće bavi. Sa stanovišta krize, nadzorni odbor utječe na biranje menadžmenta te kontorlira poslovne informacije kako bi se uočili prvi znakovi problema. Nadzorni odbor može ponekad ograničavati rad menadžmenta, kao i svojim zahtjevima produbiti uzroke krize.

Većina stručnjaka se slaže da je u većini slučajeva (čak 80 % slučajeva), uzrok krize loš menadžment. To se događa jer su na pozicijama menadžera često osobe koje nisu sposobne svoj posao obavljati dobro. Jedna od glavnih zadaća menadžmenta je odnos s ljudima. Ukoliko su troškovi proizvodnje visoki, ukoliko kvaliteta nije dovoljna, kupci nisu zadovoljni- sve je to problem ljudi.  Sljedeći problem menadžera je uski pogled na probleme, a koji prozilazi iz dosadašnjeg iskustva. Ukoliko je najbolji prodavač promoviran u menadžera, on vidi samo probleme prodaje, a ne cijeni dovoljno probleme financija, proizvodnje, razvoja i ostalih ključnih dijelova poduzeća. Takva osoba često bježi od postojanja realnih problema i vraća se svojim starim funcijama, otežavajući rad onima kojima je dana ta ista uloga. Treći problem je preferiranje poznatih poslova, nauštrb učenja i rješavanja složenih problema. Za navedeno je potrebna stroga samodisciplina i spremnost na delegiranje poslova podređenima. Čak i ako će podređeni odraditi posao lošije, treba delegirati, jer se time oslobađa vrijeme za menadžemnt, kao i razvija sposobnost podređenih.

Uspjeh menadžementa ovisi o veličini i složenosti poduzeća, stupnju zrelosti, problemima industrije, kao i standardima uključenosti zaposlenika. Kako organizacija raste, raste i značaj profesionalnog menadžmenta, delegiranja, timskog rada, konzultiranja i uključivanja više ljudi u donošenje odluka raznih stupnjeva složenosti i odgovornosti. Neizbalansirana uprava je ona koja posjeduje nedovoljnu širinu znanja i iskustvo te onemogućava poduzeću adekvatno prihvaćanje i reagiranje na vanjske promjene, jer za sve probleme imaju sklonost kriviti vanjske uzroke.

Menadžer uz to što radi u poduzeću, mora raditi i na poduzeću.

Loše upravljanje financijama i kontroling. Pravi financijaš mora biti čovjek čvrstog integriteta, sposoban stati pred upravu te objsniti odakle novac dolazi, kamo odlazi i objasniti kritične točke. Mora posjedovati dovoljno marketinškog i tehničkog znanja, kao i kreativnih karakteristika za rješenje problema. U mnogim tvrtkama kriza se događa kada nema adekvatnih kontolnih mehanizama.

Dobar sustav kvalitete sadrži sljedeće: predviđanje novčanog tijeka, planiranje i budžetiranje te praćenje ključnih indikatora poslovanja. Dok u manjim tvrtakama sustav kontrolinga tek treba uspostaviti, u većima je on često neadekvatan. Tvrtke koje imaju značajno više troškove poslovanja od konkurencije na dulji rok, zasigurno upadaju u probleme.

Namjerno štetno ponašanje može biti od strane kupaca koji ne podmiruju obaveze prema poduzeću, od strane nezadovoljnih zaposlenika ili štetnog ponašanja uprave. Ukoliko uprava zloupotrebljava ovlasti u vlastitu korist i kada iskrivljuje pravo stanje poduzeća, nanosi se najveća šteta poslovanju.

Svim navedenim uzrocima krize može se pribrojati i nedostatno praćenje tržišnih promjena, nedostatak operativnih kontrola, prebrzi rast, preveliko zaduženje i negiranje postojanja prvih znakova krize.

Koji su simptomi za rano prepoznavanje poslovne krize?

Kako bi se razvio sustav ranog upozorenja na krizu, potrebno je omogućiti donošenje pravilnih odluka partnerima poduzeća (kupci, dobavljači, vlasnici), suočiti menadžment i zaposlenike sa stvarnom situacijom na osnovi objektivnih pokazatelja i pratiti uspješnost provođenja procesa izlaska iz krize. Prva grupa dostupnog realnog pokazatelja stanja su bilance- računi dobitaka i gubitaka. Meki podaci se ne izražavaju brojkama, ali isto su značajni. To su ponašanje prema kupcima, uspješnost interne komunikacije, moral zaposlenika.

Pokazatelji ranog upozorenja uz pomoć financijskih izvještaja su:

1. stupanj: ukupni promet
2. stupanj: pokazatelji rentabilnosti (ukupnog ulaganja, prometa,vlastitog ulaganja)
3. stupanj: pokazatelji ekonomičnosti (opće, osnovne djelatnosti, financiranja, izvanrednih okolnosti)
4. stupanj: pokazatelji likvidnosti
5. stupanj: financijska stabilnost
6. stupanj: pokazatelji zaduženosti

U modele predviđanja krize ubrajaju se i pokazatelji udjela vlastitog kapitala u ukupnom kapitalu, stopa povrata kapitala, rentabilost ukupnog ulaganja, rentabilnost prometa i sposobnost podmirenja obaveza.

Simptomi krize uočljivi u poduzeću su: problemi u isplatama plaća, dolazak najkvalitetnijih kadrova, pad prometa, tehnološko zaostajanje.

Simptomi krize uočljivi van poduzeća su: kašnjenje u plaćanju dobavljačima, kašnjenje isporuka, pad kvalitete proizvoda, negativan publicitet

Dakako da su svi ovi simptomi krize i međusobno ovisni te jedan na drugoga utječu (primjerice pad prometa i problemi s isplatom plaće, utječu na pad motivacije zaposlenika). Pravovremeno donošenje rješenja i praćenje izlaska iz krize, zahtjeva strateško planiranje i stručno vodstvo. O tome će biti riječi u narednim člancima.

 

Napisala: Tihana Pandl

Literatura: Danko Sučević, Krizni menadžment- vodič kroz planiranje, prevenciju i oporavak. Zagreb. Lider. 2010.