Psihološka otpornost

Koliko su ljudi otporni kada se suočavaju s posljedicama gubitka voljene osobe, prirodne katastrofe, terorističkoga napada ili nekog drugog strašnog iskustva? I što je to uopće otpornost?

Jedan od uobičajenih problema rasprave o otpornosti je taj što među brojnim njezinim definicijama ne postoji niti jedna univerzalno prihvaćena. U ovom ću članku iskoristiti definiciju otpornosti kao psihološke kvalitete ili sposobnosti koja omogućava prevladavanje i odskakanje od poteškoća, prilagodbu nedaćama, mentalno zdravlje i stabilnost unatoč suočavanju s negativnim iskustvom (npr. traumom, gubitkom). Ona omogućava ljudima da se vrate barem jednako snažni kao prije, nakon što ih „sruše“ životne nedaće. Umjesto da puste da ih poteškoće, traumatični događaji ili neuspjesi prevladaju i iscrpe, visoko otporni ljudi pronalaze način da promijene smjer, emocionalno se izliječe i nastave se kretati prema svojim ciljevima. Stručnjaci za mentalno zdravlje koji rade sa žrtvama traume odavno su prepoznali da se mnogi ljudi koji su izloženi užasnim iskustvima često mogu uspješno nositi s time te napredovati nakon toga. Bilo da ta iskustva podrazumijevaju nasilje u djetinjstvu, suočavanje s traumatičnim posljedicama fizičkog, seksualnog napada ili oporavka od katastrofe, mnogi preživjeli i dalje mogu nastaviti život bez razvoja problema mentalnog zdravlja.

Proći kroz bol i razočaranje, nije ugodno iskustvo ni za nikoga. No, istraživači su počeli otkrivati što otporniji ljudi rade kako bi emocionalno i mentalno nastavili dalje. Tako, neki navode pozitivan stav, optimizam, sposobnost reguliranja osjećaja i sposobnost da neuspjeh vide kao oblik korisne povratne informacije. Naglasit ću optimizam jer se pokazalo da optimizam pomaže ublažiti utjecaj stresa na um i tijelo nakon uznemirujućih iskustava. To ljudima daje pristup vlastitim kognitivnim resursima, omogućava „hladnu analizu“ onoga što se dogodilo i razmatranje ponašanja koja bi mogla biti produktivnija. Ostali aspekti korijena otpornosti i dalje se proučavaju. Čini se da može postojati genetska predispozicija za otpornost, ali rana okruženja i životne okolnosti igraju ulogu u tome kako se u konačnici izražava otpornost pojedinca.

Što je važno kako bismo razvili veću otpornost?

• Zdrave navike poput dovoljno spavanja, dobre prehrane i vježbanja mogu smanjiti stres, što zauzvrat može povećati otpornost.
• Stvaranje smisla ili sposobnost razumijevanja i objašnjavanja onoga što netko doživljava. Pronalaženje svrhe i/ili nade te stvaranje osjećaja poznatosti može biti dio procesa oporavka.
• Unutarnji lokus kontrole, što znači da pojedinac opaža da ima kontrolu nad onime što mu se događa. Samoregulacija ili sposobnost upravljanja impulsima, upravljanje teškim osjećajima i sposobnost nastavka unatoč neuspjesima. Čini se da je samoregulacija povezana i s čimbenicima osobnosti kao što su ustrajnost ili čvrstina.
• Njegovanje bliskih odnosa može pomoći pojedincu da nađe potporu kad se javi nevolja. Svaka kriza, poput pandemije koronavirusa, može testirati otpornost. Traženje pomoći i socio-emocionalne podrške uz voljene osobe te povećavanje brige o sebi može vam pomoći da prebrodite gotovo svaku oluju. Socio-emocionalna podrška odavno je prepoznata kao važan zaštitni čimbenik za ljude koji se suočavaju s traumatičnim životnim događajima ili emocionalnom stresom. Ljudima bez ove vrste podrške usamljenost često može pridonijeti emocionalnim posljedicama traume i otežati oporavak.

Napisala: Lucija Hajduković

Fotografija preuzeta s: Pixabay