Putovanje prema samome sebi

“Sigurno postoji put i moguće je na mnogo načina osoban i jedinstven.

Moguće je da postoji put koji je sigurno i na mnogo načina jednak za sve.

Ima jedan siguran put koji je na neki način moguć. “

J. Bucay: Put samoovisnosti

 

Imao je godina previše za sakupiti sve životne poraze, a premalo za umrijeti. Njegova životna družica napustila ga je nakon duge i teške bolesti. Ona koja ga je digla, kada je sve bilo izgubljeno. Ona s kojom je dijelio večeru za stolom. Ona s kojom je planirao, stvarao, gradio. Njegovo rame za plakanje, njegov mir i radost u srcu. Prijatelji su umirali jedan za drugim. Nekako više nije imao volje za pokrenuti se. Zatvorio se u sebe, u ljutnju, bijes i žalovanje. Nije puno izlazio, a kada je i ušao u komunikaciju sa nekim- završilo bi svađom. Jer, tko bi ionako shvatio tu BOL…

 

Ovo je samo jedna od priča tako nalik na bezbroj sličnih, a opet sasvim posebna za osobu koja ju proživljava. Ovo je jedna od priča sa kojima se svakodnevno susrećemo i sami odabiremo okrenuti glavu ili pokrenuti osobu starije životne dobi na promjenu, na pokret. Svatko od nas može odvojiti jedan mali dio vremena da sasluša osobu starije životne dobi, njenu priču, prihvaća njene osjećaje. Tek jednom rečenicom prihvaćanja “Vjerujem da Vam je teško” otvaraju se kutije skrivenih emocija. Nakon što uspostavimo empatičan pristup i saslušamo životnu priču i bol osobe koja ju proživljava, možemo zajedno potražiti što bi unijelo neke boje u život. Jer sigurno ih ima, ali su negdje duboko zakopane…

Mala sitna promjena svakodnevnice, potiče osobu da spokojno prihvaćanje izgubljenog i osjećaj mira, koji je tako važan. Nekima godi gledanje u prirodu, a to kasnije preraste u ljubav prema bilju i vrati se životna radost. Neki započinju s čuvanjem tuđe djece, ljubimaca ili jednostavno-kuhanjem za druge- jer, radost je i u pomaganju. Neki vole biti sami sa sobom pa otkrivaju davno zaboravljeni talent- pisanje pjesama, poučnih priča ili pak slikanje. Svojim uracima uveseljavaju druge i ponovno sve dobiva smisao. Neki će u razgovoru s našim savjetnicima shvatiti da nisu sami u svojim pričama i odlučiti se povezati s nekim vršnjakom ili vršnjakinjom. Nekad je i zajedničko bivanje u tišini tako iscijeljujuće…

Budimo pozitivna promjena za one starije- koji su nešto izgubili. Podsjetimo ih da nisu izgubili sve i da je tu još ona najvažnija osoba u njihovom životu koja nije izgubljena: ONI SAMI. Ta osoba čeka da ju se probudi i da kvalitetno provodi dane koji su pred njom.

 

Napisala: Tihana Pandl

Slika preuzeta s: Pixabay