Ranjivost – važna za autentično povezivanje s drugima

Izražavanje sebe, bilo da su to osjećaji razočaranja, tuge, ljutnje, brige ili ljubavi, sve su to načini kako možemo biti svjesno i namjerno ranjivi. Dopuštanje samome sebi da dijelimo važne elemente iz svoga života zahtijeva svjesnu ranjivost, a to nam može pomoći da razvijemo dublje emocionalne veze i veću bliskost s drugima.

Veliku snagu i moć podrazumijeva odluka da budemo ranjivi. To znači da smo spremni riskirati kako bismo slijedili svoje želje i da imamo osjećaj da se možemo nositi s mogućim neugodnim i teškim emocijama na tome putu.

Ako se isključujemo, odvraćamo pažnju i potiskujemo svoje neugodne osjećaje, veća je vjerojatnost da ćemo biti povrijeđeni (tj. osjećati se emocionalno slabijima), jer imamo manje emocionalnih resursa, iskustava za odgovor na teške situacije i događaje na autentičan i koristan način.

Dozvoljavanje sebi da budemo ranjivi može biti nevjerojatno oslobađajuće. Otkrivanje poteškoća, dvojbi, bolesti, tjeskobe, obiteljskih i poslovnih problema, depresije itd. može pružiti olakšanje kada to podijelimo s onima kojima možemo vjerovati. Moguće je i da tada ljudi koji s nama razgovaraju imaju osjećaj da nisu jedini koji imaju problema, kao da i njih netko razumije jer također proživljava bol, frustraciju.

U takvim je situacijama dobro razgovarati o osjećajima, iznositi vlastite misli, plakati, tražiti prijateljski savjet ili drugu perspektivu/pogled na situaciju, sve ovisno o tome što nam u tome trenutku treba… Možemo sebi dozvoliti da ovakvi razgovori traju dulje i događaju se češće. Tako učimo nove stvari o sebi i drugima te im se možemo osjećati bližima nego ikad.

Dijeljenje ranjivosti može podrazumijevati i intimnost. Kome možete reći kako se osjećate, u vezi čega/u odnosu s kime imate problema, gdje, kako i zašto mislite da ste pogriješili i slično? Vjerujem da se ponekad čini teško razgovarati o vlastitim poteškoćama s nekime tko nikada ili rijetko dijeli svoje poteškoće s nama jer vjerujemo da bi to trebala biti dvosmjerna ulica. No, uvijek možemo pokušati biti prvi koji nazovemo, pošaljemo poruku, koji se otvaramo, dajemo svoje povjerenje drugima i omogućavamo sebi da budemo ranjivi.

Naime, ranjivost nam može donijeti i mnoge ugodne, pozitivne osjećaje koje ne bismo mogli iskusiti kada nje ne bi bilo. Ako riskiramo biti ranjivi, bliskost koju možemo ostvariti s drugima – vrijedi toga. 🙂

Napisala: Lucija Hajduković

Slika preuzeta s: Pixabay