Razvod – kraj i/ili početak?

Loša komunikacija, emocionalno udaljavanje, fizičko, psihičko i emocionalno zlostavljanje, socioekonomski i financijski problemi te nevjera neki su od najčešćih razloga zbog kojih se razvodimo. Činimo to poprilično često – gotovo trećina brakova u našoj zemlji završi razvodom.

Razvod, baš kao i dugotrajno loši odnosi među partnerima ostavljaju posljedice na zdravlje, psihičko i fizičko. Posebno su osjetljiva skupina osobe koje se razvode nakon dugotrajnog braka tijekom kojeg su podizali djecu, gradili zajedničku socijalnu mrežu, stvarali međuovisnost u raznim područjima života i zajedničku imovinu. Razvod također posebno teško pada i osobama u čijem je okruženju ili u čijem je sustavu vrijednosti razvod neprihvatljiv i podložan osudi.

S razvodom se teže nose psihički labilne osobe, nezaposlene i osobe financijski ovisne o drugima (partneru/ici, roditeljima ili drugim članovima obitelji), osobe koje preuzimaju brigu o djeci, starije osobe. Osoba koja se u mnogočemu naslanjala na partnera i koja nije njegovala svoju društvenu mrežu također značajno teže podnosi razvod.

Krizno razdoblje nakon razvoda obično traje dulje kod žena, često zbog manjih prihoda, zbog neriješenog stambenog statusa, neravnomjerno raspoređene brige za djecu, osude i ne pružanja podrške od strane šire obitelji i zajednice.

Prije, rijekom i nakon razvoda pojavljuju se različite, mahom vrlo intenzivne i neugodne emocije: strah (od budućnosti), strah od samoće, krivnja, sram, osjećaj neuspjeha, osjećaj gubitka, nesigurnosti, neizvjesnosti. Tu su i ljutnja, povrijeđenost, samosažaljenje.

U tom je periodu važno osjetiti podršku od članova obitelji, prijatelja, kolega. Također je važno imati uza se osobu ili osobe od povjerenja kojima se možemo povjeriti i kroz razgovor proventilirati dio uznemirujućih osjećaja koji dolaze s razvodom.
Bilo da je riječ o prijatelju, rodbini ili profesionalcu (psihologu, psihoterapeutu, liječniku) druga osoba može nam pomoći da situaciju sagledamo iz drugog kuta, da je bolje razumijemo, da osvijestimo i prepoznamo svoje emocije, da se posložimo i vidimo u čemu i kakvu podršku trebamo, da odredimo prioritete u novim okolnostima i drugo.

Iako je nakon godina braka teško samo tako nastaviti sa životom to može biti i prilika za realizaciju života u skladu s vlastitim željama i mogućnostima, prilika za osobni rast i razvoj (kroz osvještavanje vlastitih postupaka, razumijevanje istih i učenje iz njih), za novi početak. U tom periodu najvažniju ulogu ima socijalna mreža – podrška bliskih osoba. Njoj se treba okrenuti i njegovati je. Nije dobro previše se osamljivati i odavati razmišljanjima o tome što bi bilo da je bilo…

Ne sagledamo li takve mogućnosti i ne pružimo li im priliku riskiramo zaglaviti u prošlosti i potaknuti probleme sa zdravljem, psihičkim i fizičkim. Najčešće su to anksioznost, depresija, odavanje ovisnostima i sl.

Jednom kada pokrenemo taj kotačić i zavrtimo krug loših promjena one se naslaguju jedna na drugu pa značajno pogoršaju i uvećaju početni problem.

Paolo Coelho lijepo je to sažeo u rečenici: ”Ako si dovoljno hrabar da kažeš zbogom, život će te nagraditi s novim početkom.”

Valja hrabro i mudro krenuti dalje. Život se nastavlja i kad nam je teško i, vjerovali ili ne, samo je nebo granica.