Empirijsko iskustvo nas podučava da je restrukturiranje poduzeća komplementarno s
procjenom vrijednosti ljudskog kapitala. I jedan i drugi koncept svoju implementaciju zasnivaju na
istim resursima – ljudima, vremenu i tehnologijama.
Njihova implementacija presudno zavisiti od načina kako menadžeri upravljaju ovim uvijek deficitarnim
resursima u poslovnom procesu. Rastuće potrebe uvijek su sporije od rasta mogućnosti njihovog
zadovoljavanja. Sve globalne promjene težište stavljaju na neopipljivu imovinu i kvalitetu, što
nesumnjivo predstavlja civilizacijski iskorak s višestrukim i dalekosežnim posljedicama.

Temeljni cilj restrukturiranja je poboljšanje procesa rada i poslovne izvrsnosti u kritičnim mjerilima
performansi, kao što su troškovi, kvaliteta, cijena i brzina. Uspjeh restrukturiranja, presudno zavisi
kako od kvalitete ljudskog kapitala, tako još više i od kvaliteta upravljanja tim resursom. Potpuno
restrukturiranje obuhvaća:
• promjene načina rada – od poslovnih funkcija ka radnim timovima,
• promjene sadržaja rada – od jednoobraznih ka polivalentnim poslovima,
• promjene radnog vremena – s ciljem da se racionalno koriste resursi,
• promjena uloge zaposlenih –od kontroliranih do ovlaštenih aktera,
• promjene u pripremi rada – priprema rada je jednako važna kao i realizacija,
• promjene u izobrazbi – od povremenog treninga ka stalnom inoviranju znanja,
• promjene u odnosima – od aktivnosti ka rezultatima rada,
• promjene u promociji kadrova – od podobnosti ka znanju i sposobnosti,
• promjene u poslovnoj kulturi – raditi za kupce a ne za pretpostavljenog,
• promjena uloge menadžera – od naređivanja ka dijalogu i mentoru,
• promjene organizacijske strukture – od velike hijerarhije ka maloj hijerarhiji,

Sve naznačene promjene moraju teći od vrha prema dnu i od dna prema vrhu. Riječ je o
temeljitom promišljanju i radikalnom redizajnu poslovnih procesa. Materijalni oblici kapitala (novac,
strojevi, oprema, zgrade, zemljišta, sirovine) mogu se posuditi, dobiti na kredit ili držati u pričuvi.
To nije slučaj s ljudskim kapitalom. On ima bitno drugačiji karakter, teže se identificira, a još teže
mjeri, kontrolira i osigurava. Poznati teoretičar rada Charles Handy ističe da je inteligencija posebni oblik
vlasništva, koju možemo zadržati i kada je dijelimo s drugima. Znanje se ne može otuđiti niti kupiti,
ali se može izgubiti vrijeme njegove svrsishodne upotrebe. Što više ono se uporabom ne troši i ne
gubi, već povećava.

Tekst preuzet: Vidoje Vujić ; Promjene u funkciji upravljanja ljudskim potencijalom; Fakultet za turistički i hotelski menadžment u Opatiji, Sveučilište u Rijeci, Rijeka, Hrvatska

Fotografija: Unsplash

Podijelite s prijateljima