Roditeljska skrb nakon razvoda

Nakon podnošenja zahtjeva za razvod braka oni koji imaju maloljetnu djecu bivaju upućeni na postupak obveznog savjetovanja u Centru za socijalnu skrb, prvenstveno vezano uz zajedničku brigu o djeci. Ukoliko par iskaže mogućnost za spašavanje braka upućuje ih se u savjetovalište Obiteljskog centra nakon čega kreću na partnersku terapiju, a dok isti traje zaustavlja se postupak razvoda braka.
Sličan je postupak i u slučaju prestanka izvanbračne zajednice, što je sve češći slučaj.    

Ako se par decidirano odluči za razvod slijedi sastavljanje Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi o maloljetnoj djeci. Ovaj postupak provodi se u jednom do tri susreta. Parovi koji se razvode, a čija su djeca punoljetna, ne prolaze postupak savjetovanja i ne sastavljaju Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi je pisani sporazum roditelja o načinu ostvarivanja zajedničke roditeljske skrbi u okolnostima u kojima roditelji djeteta trajno ne žive u obiteljskoj/bračnoj zajednici.

Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi mora se detaljno urediti:

• mjesto i adresa djetetova stanovanja ( s kim će dijete živjeti)
• vrijeme koje će dijete provoditi sa svakim od roditelja
• način razmjene informacija u vezi s davanjem suglasnosti pri donošenju odluka bitnih za dijete
• visina uzdržavanja (alimentacije) kao obveze roditelja djeteta kod kojeg dijete ne stanuje
• načini na koje će se rješavati moguća buduća sporna pitanja

Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi mogu se urediti i druga pitanja ostvarivanja roditeljske skrbi za koja roditelji smatraju da su bitna za dijete. Roditelji su dužni upoznati dijete sa sadržajem Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i omogućiti mu da izrazi svoje mišljenje, u skladu s njegovom dobi i zrelošću.

Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi može se mijenjati u skladu sa dobi i zrelošću djeteta ili ako to zahtijevaju bitno promijenjene okolnosti na strani roditelja ili djeteta.

Bez obzira na to ostvaruju li roditeljsku skrb zajednički ili samostalno, roditelji imaju pravo samostalno donositi svakodnevne odluke u vezi s djetetom, za vrijeme kad se dijete nalazi kod jednoga od njih. Svakodnevne odluke može donositi i drugi član obitelji koji stanuje s djetetom, uz pristanak/suglasnost roditelja. Roditelji su dužni međusobno poštovati roditeljsku samostalnost u donošenju odluka i roditeljski autoritet u vrijeme kad se dijete nalazi kod drugog roditelja.

U hitnim slučajevima, kad prijeti neposredna opasnost za dijete, svaki od roditelja ima pravo, bez suglasnosti drugog roditelja donijeti odluke o poduzimanju nužnih radnji u skladu s djetetovom dobrobiti i o tome u najkraćem mogućem roku obavijestiti drugog roditelja.

Odluke o poduzimanju nužnih radnji može donijeti i drugi član obitelji koji stanuje s djetetom odnosno odgovorna osoba u odgojno-obrazovnoj ustanovi koju dijete pohađa u slučaju da neposredna opasnost nastupi za vrijeme boravka u njoj.

Bez obzira na uzroke razvoda i okolnosti u kojima se događa roditeljska odgovornost prema djeci je prioritet i stoga je poželjno da se roditelji mirno dogovore oko njihove skrbi. Jedno od važnih pitanja je s kojim će roditeljem dijete živjeti, tko će biti njegov primarni skrbnik. Drugo što se dogovara i utvrđuje je način ostvarivanja osobnih odnosa (kontakti s roditeljem s kojim dijete neće živjeti), a utvrđuju se i načini komunikacije i razmjene informacija s roditeljem s kojim dijete ne živi kao i visina uzdržavanja/alimentacije.

Većina roditelja uz pomoć stručnjaka iz Centra za socijalnu skrb dogovori i potvrdi Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i u većini slučajeva postignuti dogovor funkcionira. Plan zajedničke skrbi o djeci dokument je ključan za donošenje presude razvoda braka na sudu. Izvješće o Planu roditeljske skrbi prosljeđuje se svakom roditelju, original se prilaže sudskim spisima. Na ročištu sudac/kinja prolazi sa strankama kroz Plan roditeljske skrbi i provjerava suglasnost roditelja s njime. U slučaju potvrde suglasnosti sud donosi rješenje odnosno presudu o razvodu braka.  

Plan roditeljske skrbi na papiru bolje funkcionira nego u stvarnosti pa jedan dio roditelja prijavljuje Centru za socijalnu skrb kršenje nekih odredbi Plana i sudske presude. Najčešća kršenja događaju se u području kontakata i uzdržavanja/alimentacije. Centar tada obično poziva strane na razgovor, a ukoliko to ne rezultira poboljšanjem određuje neku od Mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, u ovisnosti o situaciji. To može biti:

• žurna mjera izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji
• upozorenje na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o djetetu
• mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu
• mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu

Mjere koje određuje sud:

• privremeno povjeravanje djeteta drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji
• zabrana približavanja djetetu
• oduzimanje prava na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji
• povjeravanje djeteta s problemima u ponašanju radi pomoći u odgoju ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji i
• lišenje prava na roditeljsku skrb

Odluka o mjerama iz nadležnosti suda donosi se na prijedlog Centra, djeteta koje je navršilo četrnaest godina, roditelja ili druge osobe koja ostvaruje skrb o djetetu.

Uz prijedlog za određivanje mjere Centar je dužan sudu dostaviti obiteljsku procjenu, individualne planove i završna izvješća iz prethodno izrečenih mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta.

Plan zajedničke skrbi obvezan je do djetetove punoljetnosti, a moguće ga je mijenjati ukoliko se promijene neke životne okolnosti. Za svaku promjenu plana provodi se novi postupak.

Kada roditelji ne uspiju usuglasiti oko roditeljske skrbi i sastaviti Plan Centar ih upućuje na postupak obiteljske medijacije u kojem, uz pomoć stručne osobe, medijatora, pokušaju postići dogovor i sastaviti Plan roditeljske skrbi. U slučaju nasilja u obitelji ne provodi se medijacija.
Ukoliko se roditelji ne dogovore niti u postupku medijacije preostaje im sporenje na sudu.
Nerijetko to znači dugo razdoblje (i po nekoliko godina) parničenja, procjena i vještačenja, psiholoških obrada i sl.     

Mnoga djeca svoje djetinjstvo provedu u konfliktu između mame i tate, kad oni iz vida izgube njihovu dobrobit.

Photo courtesy of Pixabay