Mudrost dolazi s godinama i iskustvom. Sve što ti se u životu dogodi nauči te nečemu novomu. Ponekad je taj događaj i znanje koje dolazi s njim pozitivno i dobro, a ponekad je i negativno, teško i u tom ga trenutku smatramo nepotrebnim. Ipak, sva ta iskustva, bez obzira kakva ona bila i koliko mi mislili da su nepotrebna, glupa ili suvišna, kreiraju nas kao osobu, ispunjavaju nas znanjem i mudrošću, što nam onda olakšava daljnji život.

Zbog svega toga nije ni čudo kada nam naši stari, bake i djedovi prenose svoje znanje, hrabre nas, potiču i uče kako treba ići kroz život. Većinu stvari kroz koje mi sada prolazimo oni su prošli davno i s pravom nam mogu »soliti pamet« kako nešto napraviti ili ne napraviti. Iako nama ponekad to sve može zvučati čudno, uz pitanja: »Pa što oni znaju, prestari su, ne znaju više što govore«, trebamo se malo zamisliti jesmo li u pravu. Sama činjenica da su oni već prije recimo 50 godina proživjeli slične situacije kao mi sada daje im za pravo da nam govore i ono što mi često ne želimo čuti. Godine iskustva čine svoje, sviđalo se to nama ili ne, oni su pametniji, zreliji i znaju se bolje nositi s određenim situacijama, te sada mogu sve sagledati s odmakom, realnije i objektivnije nego mi sami.

Trebamo biti zahvalni  što imamo bake i djedove i druge starije. Njihove blage, a ponekad i ozbiljne riječi, opomene, korenje, rezultat su njihove velike želje da nam pomognu izići na pravi put, da nam pomognu što lakše nositi se sa situacijom koja je i njima dobro poznata. Oni su žive enciklopedije životnog znanja i mudrosti, naši priručnici i vodiči, a to trebamo znati prepoznati i cijeniti. Možemo se samo nadati da ćemo jednoga dana i mi, ponukani vlastitim iskustvom, nekomu biti od pomoći i prenijeti im svoje savjete, baš kao što su naši predci prenosili nama onda kada nam je to bilo potrebno. 

Preuzeto: www.glas-koncila.hr

Fotografija: Unsplash

Podijelite s prijateljima