Što je zdrava sebičnost?

Sebičnost obično ubrajamo u negativne i nepoželjne karakterne osobine, i to doista i jest tako. Ako odbijemo s kolegama podijeliti kutiju keksa koje zasigurno nećemo moći pojesti sami, ne želimo donirati neki komad svoje odjeće ili nešto hrane potrebitima, nikada nismo ona osoba u društvu koja počasti ostale, čak ni kad nam je rođendan, ili pak baš nikada ne ostavljamo napojnicu konobaru ili ne dajemo barem nešto sitno prosjaku na ulici, tada će nas drugi smatrati sebičnom osobom i bit će u pravu. Sebičnost koja podrazumijeva zadržavanje svega uvijek samo za sebe, bilo materijalnog, bilo nematerijalnog, nije lijepa osobina i trebali bismo poraditi na tome da to promijenimo. No što je s tzv. „zdravom“ sebičnošću? Onim kada nas netko nazove sebičnima jer smo odbili pridužiti im se na nekom događanju koje nas nimalo ne privlači ili zbog toga što nismo odgovarali na njihove važne ili manje važne poruke jer smo u tom trenutku stavili sebe na prvo mjesto i posvetili se nečemu što nas je u tom trenutku veselilo, brinulo ili ispunjavalo. Takva je sebičnost, iako zapravo potpuno neopravdano nazvana sebičnošću, nužna i bitna. Koliko god drugi negodovali i smatrali da uvijek moramo imati vremena za njihove probleme, brige, potrebe, zahtjeve i želje, to je za nas vrlo nezdravo i iscrpljujuće. Nesebično davanje svojega vremena uvijek i u svakom trenutku može nas dovesti u loše raspoloženje, sve ćemo manje voljeti i razumjeti sebe ako se uvijek stavljamo drugima na raspolaganje. Drugi će nas tada maksimalno iskorištavati, neće više cijeniti našu pomoć, vrijeme koje odvajamo za njih, savjete koje im dajemo, utjehu koju im pružamo. Sve će nas manje gledati kao ravnopravnu osobu u tom odnosu, a sve više kao vreću za boks na kojoj se mogu ispucati u svako doba dana i noći. Zbog toga je važno znati podvući crtu, bez grižnje savjesti uzimati vrijeme za sebe kad god osjetimo da nam je potrebno, odbiti odlaske na događanja i druženja koja ne samo da nam ne bi bila ugodna, nego bi nam donijela puno stresa i nelagode. Kad radimo nešto bitno ili razmišljamo o nečemu što nas muči i netko nas zove ili porukom pita smije li nas nazvati ili u njoj iznova prepričava svoje probleme, u redu je ne javiti se ili ne odgovoriti odmah i kao prioritet u tom trenu odabrati svoje brige, misli, obavezu, posao ili aktivnost kojom se u tom trenutku bavimo. Naše je jednako važno kao i tuđe, ali to će nam reći samo rijetki, samo oni pravi prijatelji koji nas neizmjerno cijene i poštuju, ostali će grabiti sve što im pružamo i puštati da vjerujemo da nam je jedina uloga biti tu za njih i da smo loše i sebične osobe ako odstupimo od te uloge. Zato si to moramo reći sami, moramo osvijestiti da je „zdrava“ sebičnost ili, bolje rečeno, briga o sebi i slušanje sebe i svojih potreba ključna za psihofizički balans, produktivnost, zadovoljstvo vlastitim životom i u vlastitoj koži, za potpuno uživanje u svakom trenutku, stjecanje samopouzdanja. Samo osoba koja iskreno voli i poštuje sebe može to isto pružiti drugima u izvornom obliku i bez skrivenih namjera, i to u onoj količini u kojoj je to spremna pružiti, ne u količini koju će odrediti i izvagati drugi.  

Napisala: Nikolina Hajnić

Fotografija: Pixabay