Statistika samoubojstava u našoj zemlji bilježi pad, no, aktualna događanja, poput pandemije ili potresa u Zagrebu, gospodarska kriza, nesigurnost i slično povod su za aktualizaciju tema vezanih uz mentalno zdravlje.
U rujnu obilježavamo Svjetski dan prevencije samoubojstava, u listopadu Svjetski dan mentalnog zdravlja. Prilike su to za podizanje svijesti o važnosti mentalnog zdravlja, učestalosti samoubojstava i potrebi prevencije stanja koja dovode do njih.
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije gotovo milijun osoba godišnje oduzme si život, gotovo svake minute jedna. Poriv za suicidom može se javiti u svim dobnim skupinama, češće ga pokušavaju počiniti žene, muškarcima češće uspije. Samoubojstvo je drugi vodeći uzrok smrti u svijetu, u skupini osoba od 15 do 29 godina starosti. Stopa suicida u našoj zemlji u prosjeku je Europske unije.
Sklonost suicidu vrlo je složena i multikauzalna. Događa se u složenom međuodnosu/međudjelovanju raznih čimbenika (bioloških, socijalnih, psiholoških, okolišnih) od kojih niti jedan nije odlučujući. Devet od deset osoba koje su počinile suicid imale su neki od psihičkih poremećaja, problem sa mentalnim zdravljem, najčešće depresijom, anksioznošću i ovisnošću. No, suicidi se događaju i u trenucima intenzivno doživljenih kriza kada često bivaju potaknuti sredstvima ovisnosti (npr. alkoholom).
Povod samoubojstva može biti naoko banalan, a zapravo dubok i vrlo intiman. U najvećem broju slučajeva samoubojstvo je posljedica nemogućnosti suočavanja i rješavanja životnih teškoća popraćeno snažnim, preplavljujućim osjećajem beznađa i očaja. Među najčešće prisutnim čimbenicima rizika su: gubitak bliske osobe, usamljenost, osjećaj diskriminiranosti, zlostavljanje, financijski problemi, kronična bolest, zbunjenost u seksualnoj orijentaciji, prethodni pokušaji suicida, problema koji se osobi čine nerješivi i izazivaju neizdrživu patnju i bol.
Prevenciju samoubojstava treba obuhvaćati: razvijanjem emocionalne inteligencije i kompetencije kroz formalno i neformalno obrazovanje, osvještavanjem javnosti, senzibiliziranjem i destigmatizacijom psihičkih tegoba, razvijanjem sustava podrške i pomoći kroz redovno zdravstveno osiguranje, kroz razvijanje i provedbu preventivnih javnozdravstvenih programa i kampanja, medijski korektnim izvještavanjem.
Prijetnju suicidom treba uvijek shvatiti ozbiljno
U više od 80% slučajeva suicidalna osoba na neki način najavi svoju namjeru, daje neke znakove upozorenja. To mogu biti učestali razgovori u suicidu, informiranje o tome, pozdravljanje na neuobičajen način, poklanjanje stvari, kupnja sredstava za počinjenje suicida, pisanje oporuke, prekidanje odnosa i slično. Poziv je to u pomoć i treba se shvatiti krajnje ozbiljno. Osoba koja planira počiniti suicid želi živjeti, ali ne zna kako. Samoubojstvo vidi kao rješenje patnje s kojom se nosi ne znajući kako riješiti problem koji uzrokuje tu patnju. Tragedija suicida može se spriječiti prepoznavanjem signala koje nam šalje suicidalna osoba, pravovremenom i prikladnom reakcijom.
Suosjećajnim razgovorom sa suicidalnom osobom pokazujemo razumijevanje ozbiljnosti situacije i spremnost da čujemo s čime se osoba bori, zbog čega joj je teško. Osoba koja razmišljao suicidu treba bliskost druge osobe ili osoba, nekoga tko će ju čuti, podršku i suosjećanje.
Osobu za koju posumnjamo da razmišlja o suicidu trebamo ohrabrivati za razgovor s nama ili nekom drugom osobom od povjerenja. Treba se suzdržati od davanja savjeta ili nuđenja rješenja. Važno je biti tu, uz osobu i čuti je, biti tiha podrška. Takav razgovor za nestručnu i takvim razgovorima nevičnu osobu može djelovati zastrašujuće i zabrinjavajuće. Tada je dovoljno biti tu i nježno ohrabrivati osobu da potraži stručnu pomoć.
Ako razmišljaš o suicidu pokušaj prije razmisliti o tome da:
- odgodiš svoju odluku prije nego što odlučiš oduzeti si život jer osjećaji i životne situacije su promjenjivi i dobro je dati si priliku za pomoć,
- potražiš pomoć i podršku (nisi sam/a, sigurno imaš nekoga od povjerenja, člana obitelji, prijatelja, profesora ili druge osobe koju možeš zatražiti za podršku i pomoć),
- napraviš za sebe nešto što voliš i što te opušta i veseli (slušaš glazbu, izađeš u šetnju, nazoveš prijatelja ili drugo),
- nazoveš liniju Hrabrog telefona (116 111) ili se javiš na https://tinejdzeri.hrabritelefon.hr/ , ili se javiš u Centar za krizna stanja KBCa Zagreb na liniju koja je otvorena 24 sata (01 23 67 415);
Photos courtesy of Pixabay