Svijet oko nas – perceptivne varke ili stvarnost?

Svakodnevno smo obasipani neizmjerno velikom količinom informacija iz naše okoline.

No, kako to ne bi rezultiralo prevelikom opterećenošću kognitivnog sustava (našeg „aparata“ za obradu informacija) potrebni su nam efikasni mehanizmi koji su spremni suočiti se s izazovom produkcije cjelovitog doživljaja vanjskog svijeta.

Naime, upravo je postojanje osjeta ključno za spomenutu integraciju, ali i strukturiranje i interpretaciju primljenih informacija iz vanjskog svijeta zbog čega se uspješno odvijaju naše nesvjesne i ponekad podcijenjene svakodnevne aktivnosti poput prepoznavanja značenja objekata, pojava ili događaja (Petz, 2001).

Međutim, s obzirom na našu zaokupljenost drugim stvarima, vrlo rijetko si postavljamo sljedeća dva važna pitanja:

1. Je li svijet oko nas zaista onakav kakvim ga vidimo?
2. Je li naš perceptivni sustav zaista nepogrešivi mehanizam ili tek smislena subjektivna organizacija i interpretacija podražaja kojima smo neprestano obasipani?

Kako bismo odgovorili na ta pitanja, važno je osvijestiti činjenicu da je nepromjenjivost percepcije nužna za naše snalaženje u svijetu, a to općenito podrazumijeva doživljavanje objektivne realnosti; uviđanje fizičkih karakteristika okoline onakvima kakve zaista jesu (Goldstein, 2011). Preciznije, mi vidimo određeni predmet takvim kakav je i to se ne mijenja bez obzira na udaljenost i/ili kut s kojeg gledamo te se ta pojava naziva perceptivna konstantnost. Primjerice, ako uočimo stol, mi znamo da je to taj stol gledali ga mi sa strane, iz blizine ili daljine, a ne doživljavamo ga uvijek kao nešto novo.

Ali postoji iznimka od tog pravila koja je vjerojatno i njegov rezultat, a to su – perceptivne varke ili iluzije! Stoga, izdvojit ćemo samo neke od zanimljivih optičkih iluzija, iako postoje i druge auditivnog i taktilnog tipa.

1. Müller – Lyerova iluzija

Iako djeluje prilično nevjerojatno – obje crte su zapravo jednake dužine, no mi ih doživljavamo kao da je donja crta duža od lijeve. Zanimljivo je da na viđenje utječe i okolina u kojoj je pojedinac odgojen. Stoga, pripadnici kultura u kojoj ravne linije i pravi kutovi nisu važne značajke okoline neće imati doživljaj iluzije, kao što to mi imamo. Tome primjer je afričko društvo, dok pripadnici zapadnog društva redovito podliježu ovoj varci (Pennington, 2001).

2. Ponzova iluzija
   

U slučaju ove varke, vrlo smo naivno privučeni percipirati gornji pravokutnik dužim od donjeg, iako su oni u stvarnosti jednake duljine. Naime, kao jedno od mogućeg objašnjenja predloženo je (slično kao i za prethodnu, Müller – Lyerovu iluziju) kako nas zavaravaju informacije o povećanju dubine koje taj pravokutnik čine udaljenijim. U ovome se vidi važnost nastojanja konstantnosti veličine koja, u slučaju prijenosa s trodimenzionalne na dvodimenzionalnu površinu (papir), dovodi do iluzije (Goldstein, 2011).

3. Delboeufova iluzija
   

Crni krugovi su jednake veličine, no desni crni krug izgleda veći. Zanimljivo je istraživanje provedeno na životinjama prilikom hranjenja čime se potvrđuje kako nismo jedini koji doživljavaju ovu iluziju. Dakle, kada je isti krug, tj. količina hrane korištena na manjem tanjuru (nalik desnome) kao i na većem (nalik lijevome), porcija hrane na manjem tanjuru je percipirana većom te su bradate agame, koje su sudjelovale u istraživanju, izabrale taj tanjur (Santaca i sur., 2019).

4. Mjesečeva iluzija

Ono što se doima nadasve fascinantnim je iluzija kojoj smo izloženi u našem svakidašnjem životu i koja ilustrira njihovu pravu snagu. Mjesec nam djeluje puno većim kada je na horizontu, za razliku od toga kada je visoko na nebu. Jedno od potencijalnih objašnjenja je kako Mjesec na horizontu vidimo u odnosu na teren koji obuhvaća znakove dubine, a kada je visoko na nebu informacije o dubini su relativno male (Goldstein, 2011).

Možemo zaključiti kako su iluzije netočne ili izmijenjene preslike objektivne, fizičke stvarnosti koje upravo ukazuju na komplicirano, ali i ograničeno percipiranje okoline (Goldstein, 2011). Iako većinu vremena zaista uspijevamo percipirati fizičke karakteristike okoline onakvima kakve one jesu zahvaljujući mehanizmu perceptivne konstantnosti, upravo on može rezultirati iluzijama kada se primjeni na dvodimenzionalnoj površini. Važno je naglasiti kako postoje one iluzije koje su tek posljedica iskustva, očekivanja i sličnih neprikladnih organizacija vanjskog svijeta od strane promatrača, no postoje i oni podražaji koji naprosto univerzalno djeluju obmanjujući ljude (Bujas, 1981).

Također smo ustanovili kako iluzije nisu odlika samo ljudske percepcije. Štoviše, dokazano je kako postoje one koje doživljavaju ostali sisavci, kao i životinje poput riba i ptica (Freeberg, 2019). Upravo to čini ovo područje istraživanja još zanimljivijim i otvorenim za daljnja proučavanja.

U međuvremenu, mi možemo stati, predahnuti i uživati u blagodatima naše uloge nesavršenih promatrača. 🙂

Izvori:

Bujas, Z. (1981). Uvod u metode eksperimentalne psihologije. Školska knjiga.

Freeberg, T.M. (2019). How Comparatively Widespread Are Visual Illusions? Journal of Comparative Psychology, 133, 417 – 418.

Geschedier, G.A. (1997). Psychophysics:The Fundamentals (3rd edition). Lawrence Erlbaum Associates, Publishers.

Goldstein, E.B. (2011). Osjeti i percepcija. Naklada Slap.

Pennington, D.C. (2001). Osnove socijalne psihologije. Naklada Slap.

Petz, B. (2001). Uvod u psihologiju. Naklada Slap.

Santacà, M., Miletto Petrazzini, M. E., Agrillo, C. i Wilkinson, A. (2019). Can reptiles perceive visual illusions? Delboeuf illusion in red-footed tortoise (Chelonoidis carbonaria) and bearded dragon (Pogona vitticeps). Journal of Comparative Psychology, 133(4), 419–427.

Napisala: Tihana Poslon

Fotografije preuzete s: Unsplash