Pomoću ove knjige shvatila sam da je bitno sastaviti popis svih poslova kako bih mogla bolje shvatiti što bih mogla prepustiti drugima, osmisliti način kako da se održim na površini, zapisati sve ideje i planove koje imam kako bih mogla procijeniti što je bitno a što nebitno. Shvatila sam i da se trebamo koncentrirati na sadašnji trenutak kada raspravljamo o nečemu s nekime. Kada se vraćamo u razgovoru na prošlost, to vuče neke možda negativnije rasprave tipa “ja sam rekla,ti si rekla”.

Još je ljepše pričati o zajedničkoj budućnosti koju želimo stvarati. “Zamislite: nakon smislenih razgovora dvoje ljudi mogu steći veće uzajamno poštovanje i bolju povezanost, iako se i dalje nimalo ne slažu.”  U razgovoru trebamo shvatiti što nam je zaista bitno i koja je stvarna tema i koje su namjere druge osobe. Potrebno je izraziti svoje namjere kako bismo ostvarili povezanost. To ne znači da ćemo iznenada steći zajedničke sklonosti ali se lakše ostvaruje povezanost.

“Svi smo mi dovoljno vrijedni da ispričamo svoju priču i omogućimo drugima da je čuju. Svima nam je potrebno da nas drugi vide i poštuju, kao što nam je potreban zrak koji udišemo.”

Strah i akutna emocija su podloga za neuljudno ponašanje. Bitne su velikodušnost, empatija i radoznalost kako bismo shvatili što druga osoba govori. Civiliziranost je pravo na vlastiti identitet, potrebe i uvjerenja a da pritom ne omalovažavamo druge.

Biti u “divljini” znači biti dobro sami sa sobom, divljinom se možemo kretati i posve sami, ostati vjerni svojim uvjerenjima, upustiti se čak i u teži razgovor a da pritom ne iznevjerimo sebe. Imati povjerenja u sebe i sve to preživjeti, tu divljinu, čak i osjećati se ponekad usamljeno u toj divljini, je ok.

Napisala: B. P.

Fotografija: Unsplash

Podijelite s prijateljima