Možemo li razgovor preusmjeriti u pozitivnome smjeru?

Koliko puta ste primijetili kako biste žarko željeli da razgovor ide u pozitivnome smjeru, ali vam to nikako ne uspijeva?

Dijelim s vama to iskustvo.

Je li zaista realno očekivati da razgovor ide onako kako MI to želimo?

Je, realno je – kada su naša očekivanja usmjerena na samoga sebe. Tada to možemo kontrolirati.

Ne, nije sasvim realno – kada je to interakcija s drugom osobom. Već iz iskustva donekle možete predvidjeti kako će izgledati vaš razgovor s određenom osobom, što čini očekivanja realnijima. No, unatoč tome, (trenutno) ponašanje druge osobe ovisi samo njoj, što naša očekivanja čini nerealnima.

Odgovor dakle leži u tome da IMAMO KONTROLU samo nad onim što mi mislimo i govorimo, što je istovremeno povezano i s našim osjećajima. Ali, NEMAMO KONTROLU nad onim što druga osoba misli, govori i osjeća!

Ako je to tako – što mi uopće MOŽEMO učiniti da bi razgovor imao pozitivnu “notu”?

Očekivanja usmjeriti na sebe. Na primjer, možemo saslušati, pokazati razumijevanje i podršku. Ovo nam može biti prvi korak.

Naglašavam – važno je AKTIVNO SLUŠATI! A pritom, ako želimo da razgovor bude za nas pozitivan, sami pronalaziti pozitivnu “notu”. Možemo ju dodati i prikazati drugome kako mi razmišljamo. Ako će druga osoba percipirati to smislenim – možda počne i sama tako razmišljati pa će se i osjećati bolje.

No, postoji mogućnost da drugi nisu „spremni“ ili ne žele promijeniti pogled na situaciju, na sebe niti razmišljati poput nas.

Mi NE možemo mijenjati razgovor u pozitivnome smjeru za druge, to oni sami odlučuju.  Ponekad im je dovoljna samo prisutnost druge osobe, slušanje, osjećaj razumijevanja i slično kako bi se osjećali bolje. Pozitivan smjer će sami izabrati kada to istinski požele.

Sve emocije su važne i potrebno ih je osjetiti, a ne potiskivati, gurati ih od sebe.

Isprobajte 🙂

Napisala: Lucija Hajduković