Koliko puta požalimo što smo u nekoj svađi planuli, što smo reagirali emocionalno, izrekli neku prijetnju i požalili iste sekunde…?

Da su mi one godine i ova pamet… Da sam barem promislila/o… Zvuči poznato? Strpljivost u trenutku ljutnje prištedi nam puno tuge i žaljenja.

No, nije riječ samo o trenucima ljutnje. Tu su i oni kad nismo u stanju reći “ne”, kad pristanemo na nešto što nam baš i ne odgovara, kad obećamo napraviti neku uslugu, obaviti neki posao, a da prethodno nismo promislili o tome i sl. Takvih je situacija bezbroj, u obitelji, na poslu, s prijateljima…

Što učiniti? Odgoditi svoju reakciju.
To nije lako i ne dolazi samo od sebe. Treba razmišljati o onome što i kada govorimo. Vježbati odgodu reakcije u svakodnevnim situacijama.
Naučiti koristiti rečenice poput ‘moram razmisliti o tome’, ‘razgovarat ćemo kasnije’, ‘sada nisam spremna/an za razgovor, možemo li kasnije’ i sl.

U vremenu između zahtjeva, molbe, pitanja i našeg odgovora možemo otići u šetnju ili samo zastati i dati si vremena za razmisliti o određenoj situaciji ili problemu. Možemo cijeli scenarij proći u svojoj glavi, postavljati si pitanja, odgovarati na njih i zamišljati različite “što ako” scenarije.

Više unutarnjih monologa prije nego reagiramo (odgovorimo) prišteđuju nas žaljenja, nesporazuma, loših odluka, donose više zadovoljstva.

 

Napisala: Antonija Pleša, www.prakticanzivot.com

Fotoragfija: Pixabay

Podijelite s prijateljima