Unutarnja dimenzija društveno odgovornog poslovanja

Pod društvenom odgovornošću poduzeća podrazumijevamo opredjeljenje poduzeća da svoje poslovne strategije, odlučivanja i aktivnosti usmjerava ka unaprjeđenju ekonomskog, društvenog i prirodnog okruženja u kome posluje. Poduzeće ne treba samo ostvarivati profit, već treba imati i pozitivan utjecaj na sredinu u kojoj posluje.

Deset zapovijedi društvene odgovornosti poduzeća, prema Buble, M. (2009): Menadžment:

1. Poduzmi korektivne akcije prije nego što se to izričito zahtijeva.
2. Radi s građanima i društvenim grupama na rješavanju zajedničkih problema.
3. Radi na uspostavljanju industrijskih standarda i propisa.
4. Javno priznaj svoje pogreške.
5. Uključi se u prikladne socijalne programe.
6. Pomozi u rješavanju problema okoline.
7. Prati promjene u društvenoj okolini.
8. Uspostavi i poštuj korporacijska pravila ponašanja.
9. Prihvati javne standarde o socijalnim pitanjima.
10. Nastoj ostvariti profit na stalnoj osnovi

Unutarnja dimenzija društveno odgovornog ponašanja kao što sama riječ pokazuje odnosi se na procese unutar same kompanije. Socijalno (društveno) odgovorna praksa u ovom slučaju uključuje:
– ljudske resurse;
– zdravlje i sigurnost na poslu;
– prilagođavanje promjenama;
– utjecaj na okoliš i prirodne resurse.

Ljudski resursi. Na početku prošlog stoljeća prevladavala je važnost tehnologije i apsolutne nezainteresiranosti za ljudske potrebe i specifičnosti. Danas je nedvojbeno da se proizvodnost, globalizacija, konkurentnost i promjene ne mogu realizirati bez preciznog, sveobuhvatnog poznavanja ljudskih resursa. Čovjek više nije marginalni organizacijski resurs već značajno izvorište nove vrijednosti.
Uspješne kompanije prepoznaju potrebu za privlačenjem i zadržavanjem zaposlenike koji imaju odgovarajuće znanje i vještine. Nadalje, danas se dolazi do radikalnog redizajniranja filozofije kompanije koja zahtijeva usmjerenost na individualno učenje, odnosno osobni razvoj pojedinca, bolji protok informacija unutar poduzeća, bolju uravnoteženost između rada, obitelji i slobodnog vremena, jednake plaće i uvjeti za napredovanje žena, sigurnost na poslu, itd. Aktivno praćenje zaposlenika koji ne mogu raditi zbog invaliditeta ili povrede na radu, također je dio društveno odgovornog ponašanja, a to ujedno doprinosi smanjenju troškova.

U odnosu na cijelo životno učenje, kompanije imaju važnu ulogu na nekoliko razina:
– Prepoznavanje potreba za edukacijom svojih radnika te kroz partnerstva s lokalnim trening organizacijama, kako bi prilagodili edukacijske programe;
– Podupiranje prijelaza mladim ljudima iz škole na posao kroz osiguravanje pripravničkih mjesta i osiguravanje povoljnog radnog okruženja;
– Ohrabrivanje cjeloživotnog učenja zaposlenika, naročito onih manje obrazovanih, s manje vještina i starijih.

Zdravlje i sigurnost na poslu. Društveno odgovorno upravljanje sigurnošću i zaštitom zdravlja sastavni je dio društveno odgovornog ponašanja. Zdravlje i sigurnost na poslu tradicionalno se rješavaju propisima i obveznim mjerama. Kompanije i vlade sve više pokušavaju iznaći dodatne načine promocije zdravlja i sigurnosti, bilo kao element u marketingu ili vodeći računa o tome pri kupnji proizvoda drugih kompanija. Na taj se način promovira i kultura prevencije. S druge strane, povećava se potražnja za mjerenjem, dokumentiranjem i komuniciranjem tih kvaliteta u marketinškim materijalima. Ti su elementi uključeni i u certificiranje i označavanje. U suštini društvena odgovornost kroz socijalnu odgovornost i dobrovoljnost u opredijeljenosti za sigurnost i zaštitu zdravlja koja prelazi propisane zakonske zahtjeve te nastoji povećati standarde društvenog razvoja i poštivanja ljudskih prava.

Prilagođavanje promjenama. U svijetu pa tako i kod nas, sve je više prisutno restrukturiranje kompanija, ma što podrazumijevali pod tim pojmom. U konačnici to znači zatvaranje pogona i/ili otpuštanje radnika što dovodi do socijalnih, ali i političkih kriza u zajednicama. Cilj restrukturiranja je smanjenje troškova, povećanja proizvodnosti, povećanja kvalitete te usluga za potrošače.
Restrukturiranje na socijalno odgovoran način znači pronaći ravnotežu i uzeti u obzir interese i brige onih na koje te odluke i promjene utječu. Restrukturiranje mora biti pažljivo planirano, uz uključivanje svih potencijalnih rizika, kalkuliranje svih troškova, donošenje alternativnih strategija i slično. Pri tome trebaju biti uključeni svi dionici kompanije, predstavnici zaposlenika i vlast.
Upravo kroz uključivanje u lokalni razvoj i strategije tržišta rada kroz partnerstva na lokalnoj razini (primjerice Privatno – javno ulaganje), poduzeća mogu umanjiti negativan utjecaj na lokalnu zajednicu prilikom restrukturiranja.

Utjecaji na okoliš i prirodni resursi. Upravljanje zaštitom okoliša provodi se preventivnim djelovanjem, kontinuiranim mjerenjima, analizom i nadzorom ključnih utjecajnih parametara sastavnica okoliša te provedbom programa smanjenja štetnog utjecaja na okoliš.
Također, kontinuirano se provodi edukacija i informiranje radnika, dobavljača i poslovnih partnera radi razvoja svijesti o potrebi zaštite i očuvanja okoliša. Radi ostvarenja ključnih ciljeva zaštite okoliša, osim navedenih aktivnosti, izbor sirovina i tehnologije u izravnoj je vezi sa smanjenjem negativnog utjecaja na okoliš i potrošnjom sirovina i prirodnih resursa.

Tekst preuzet: Plazonić, Josipa; 2016: Koncept društvene odgovornosti poslovanja; University of Split, Faculty of economics Split / Sveučilište u Splitu, Ekonomski fakultet

Fotografija: Pixabay