Nakon razvoda dolazi do značajnih promjena životnih okolnosti, za roditelje i za djecu. U obiteljima s djetetom odgoj djeteta (ili djece ako ih je više) važan je dio obiteljskog života, koji u situaciji razvoda gubi dotadašnje značenje. Kada roditelji nakon razvoda uspiju partnerski odnos staviti po strani i surađivati kao roditelji djeca se uglavnom dobro prilagođavaju na nove životne okolnosti, roditelji također. No, kad suradnja nije izgledna, moguća ili željena, odgoj djeteta postaje pravi izazov, a roditelji, paradoksalno, ostaju zaglavljeni u odnosu iz kojeg su otišli kako bi im bilo bolje i kako bi napravili pozitivnu promjenu u životu.

Stručnjaci savjetuju kakav takav konsenzus u odgoju jer se na taj način djeci pruža potrebna dosljednost i kontinuitet, razvodom značajno narušen. Npr. ako dijete kod mame mora ići na spavanje u određeno vrijeme dobro je da to isto mora prakticirati i kod tate i obratno. U suprotnom i roditelji i dijete mogu imati problem. Naveli smo jedan jednostavan primjer no, (ne)usklađenost se proteže i širi na razne segmente života i odražava na njih.

Neusklađenost roditelja u odgoju odnosi se na neslaganje u području odgoja i roditeljstva između roditelja (ili staratelja). Može se manifestirati nizom ponašanja. Kod razvedenih roditelja najčešće je riječ o: nepoštivanju dogovora, narušavanju obiteljskih pravila jednog roditelja, suprotstavljanju drugom roditelju pred djetetom, natjecanju za djetetovu privrženost i pažnju, izbjegavanju odgovornosti, izbjegavanju obaveza i sličnom.

Za psihološki razvoj i funkcioniranje djeteta usklađenost roditelja u odgoju nemjerljivo je važna. Ona uključuje usklađenost životnih vrijednosti, usklađenost principa odgoja, dogovornu podjelu poslova vezanih uz podizanje djeteta (obiteljska pravila, principe, disciplinu i dr.), suradnju i podršku u svim ili gotovo svim obiteljskim i životnim stvarima. Takav, usklađen odgoj djetetu pruža osjećaj sigurnosti, daje stabilnost. Osjećaj nesigurnosti i nestabilnost plodno su tlo za rađanje emocionalnih i ponašajnih problema kod djece, a kod roditelja većim stresom i manjim kapacitetom za kvalitetno roditeljstvo.

Roditelji mogu zajednički dijete odgajati unutar bračnog odnosa i izvan odnosno nakon njega (nakon razvoda). Hoće li to činiti usklađeno ovisi o oboma, o njihovim individualnim osobnim karakteristikama, raznim obiteljskim i okolinskim čimbenicima također. To mogu biti odnosi u široj obiteljskoj zajednici, ekonomski čimbenici, pritisak na radnom mjestu i dr.

Neusklađenost rezultira lošijom prilagodbom djece i smanjenim kapacitetima za roditeljstvo ne samo zato što teret roditeljstva biva neravnomjerno (i nepravedno) raspoređen nego biva i otežan nesuradnjom drugog roditelja. Razvedeni roditelji često znaju reći da im je s djetetom teško par dana nakon što se vrati od drugog roditelja. U tom razdoblju iscrpljuju ih napori ponovnog uspostavljanja obiteljskog ritma i ozračja koje su izgradili s djetetom prije odlaska drugom roditelju. I to se ponavlja iz tjedna u tjedan, godinama.

Što učiniti kad jedan roditelj odbija suradnju?
Neki roditelji svjesno odbijaju suradnju. Neki to čine prikazujući se drugačijima, neki čine očigledno. Manji postotak to čini nesvjesno i kod njih je obično problem moguće riješiti razgovorom, molbom, osvještavanjem ili sličnom komunikacijom.

Kad jedan roditelj ne želi suradnju ili nema kapaciteta za nju, ono što drugom preostaje je staviti dobrobit djeteta na prvo mjesto – činiti najbolje sa svoje strane i biti dobar primjer djetetu. Postupati korektno, ne govoriti niti raditi protiv drugog roditelja, biti odgovoran roditelj, dosljedan u odgoju, prisutan i brižan, roditelj s integritetom. Kad je dijete s drugim roditeljem valja se pomiriti s tim da je ono izvan njegova/njezina utjecaja i nadati se najboljem. To može biti teško za podnijeti – ali nema druge. Dijete i kod drugog roditelja nosi svoje resurse koji su mu pruženi i oni će u nekom trenutku sigurno biti važni, premda nam se to ne mora činiti takvim.

Photo by Taryn Elliott from Pexels

Podijelite s prijateljima