Utjecaj društvene uključenosti na zdravlje starijih osoba

Čovjek je društveno biće. Svoju ljudsku prirodu može u potpunosti ostvariti jedino uz druge ljude. Riječ je o primarnoj biološki uvjetovanoj potrebi. Njeno nezadovoljavanje može dovesti do ozbiljnih posljedica koje indirektno mogu ugroziti i čovjekov život.

Vjerojatno ne postoji osoba koja se u nekom razdoblju svoga života nije osjećala usamljeno, bilo zbog manje kontakata (socijalna usamljenost) ili zbog manjka bliskih odnosa (emocionalna usamljenost). Posebno je teško podnijeti okolnosti u kojima nismo socijalno usamljeni (okruženi smo i kontaktiramo s ljudima) no, ne ostvarujemo bliske odnose.

Posljedice dugotrajne usamljenosti i nedostatka bliskosti mogu biti vrlo ozbiljne i ugroziti zdravlje (mentalno i fizičko). Mogu se očitovati kao:

• osjećaj bezvrijednosti
• nesanicu
• bezvoljnost, konstantni osjećaj umora
• bol u prsima, srčane bolesti
• anksioznost
• problemi s disanjem
• loš tek
• pretilost
• probavne poteškoće
• problemi s koncentracijom
• glavobolje
• razdražljivost
• ljutnja, ogorčenost
• osjećaj krivnje
• gubitak interesa za seks
• napade plakanja
• slabiji imunitet, češće obolijevanje

Zadovoljavajući društveni odnosi dokazano pozitivno doprinose kvaliteti života (osjećaju zadovoljstva) i dugovječnosti pojedinca. Socijalne aktivnosti pozitivno utječu i na kognitivne funkcije te nošenje sa stresom.

Uz bliske osobe i društvenu potporu lakše se podnose životni problemi i promjene. Uključen pojedinac lakše pronalazi svoju ulogu u društvu, svrhu i motivaciju za aktivno i zdravo starenje.

Gubitak ili manjak zadovoljavajućih socijalnih kontakata može dovesti do psihičke osjetljivosti, pasivnosti, povlačenja u sebe, izolacije, lošijeg zdravstvenog stanja, mentalnih bolesti, demencije pa i preuranjene smrti.

Photo by Andrea Piacquadio from Pexels