Čovjek je društveno biće. Svoju ljudsku prirodu može u potpunosti ostvariti jedino uz druge ljude. Riječ je o primarnoj biološki uvjetovanoj potrebi. Njeno nezadovoljavanje može dovesti do ozbiljnih posljedica koje indirektno mogu ugroziti i čovjekov život.

Vjerojatno ne postoji osoba koja se u nekom razdoblju svoga života nije osjećala usamljeno, bilo zbog manje kontakata (socijalna usamljenost) ili zbog manjka bliskih odnosa (emocionalna usamljenost). Posebno je teško podnijeti okolnosti u kojima nismo socijalno usamljeni (okruženi smo i kontaktiramo s ljudima) no, ne ostvarujemo bliske odnose.

Posljedice dugotrajne usamljenosti i nedostatka bliskosti mogu biti vrlo ozbiljne i ugroziti zdravlje (mentalno i fizičko). Mogu se očitovati kao:

  • osjećaj bezvrijednosti
  • nesanicu
  • bezvoljnost, konstantni osjećaj umora
  • bol u prsima, srčane bolesti
  • anksioznost
  • problemi s disanjem
  • loš tek
  • pretilost
  • probavne poteškoće
  • problemi s koncentracijom
  • glavobolje
  • razdražljivost
  • ljutnja, ogorčenost
  • osjećaj krivnje
  • gubitak interesa za seks
  • napade plakanja
  • slabiji imunitet, češće obolijevanje

Zadovoljavajući društveni odnosi dokazano pozitivno doprinose kvaliteti života (osjećaju zadovoljstva) i dugovječnosti pojedinca. Socijalne aktivnosti pozitivno utječu i na kognitivne funkcije te nošenje sa stresom.

Uz bliske osobe i društvenu potporu lakše se podnose životni problemi i promjene. Uključen pojedinac lakše pronalazi svoju ulogu u društvu, svrhu i motivaciju za aktivno i zdravo starenje.

Gubitak ili manjak zadovoljavajućih socijalnih kontakata može dovesti do psihičke osjetljivosti, pasivnosti, povlačenja u sebe, izolacije, lošijeg zdravstvenog stanja, mentalnih bolesti, demencije pa i preuranjene smrti.

Photo by Andrea Piacquadio from Pexels

 

Podijelite s prijateljima