Utjecaj PTSP-a na djecu i obitelj oboljele osobe

Utjecaj traumatskog događaja nije ograničen na osobu neposredno izloženu traumi nego i na osobe bliske pojedincu oboljelom od PTSP-a, kao što su članovi obitelji, prijatelji ili skrbnici. Riječ je o sekundarnoj traumatizaciji koja obuhvaća različite psihopatološke simptome koji se javljaju u osoba koje žive u zajednici s osobom koja je doživjela traumu i koja boluje od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP-a). Budući da na ovim stranicama govorimo o ratnim veteranima i ratnom PTSP-u važno je istaknuti da ratni PTSP može posebno negativno utjecati na funkcioniranje i odnose u obiteljima veterana.

Djeca ratnih veterana oboljelih od PTSP-a u dvostruko su većem riziku od razvoja psihopatoloških simptoma PTSP-a (depresije, anksioznosti, hiperaktivnosti, slabe socijalizacije, delinkventnog ponašanja, agresije, školskog neuspjeha, somatizacije, ali i nametljivih misli, noćnih mora  i dr.) u odnosu na djecu veterana bez PTSP-a. Ti simptomi nastaju kao rezultat međudjelovanja različitih čimbenika (bioloških, psiholoških i okolinskih).

Djeca ratnih veterana s PTSP-om češće pate od hiperaktivnosti, agresivnog ponašanja, češće su depresivna i trpe zbog socijalne izolacije, imaju više problema u uspostavljanju i održavanju prijateljskih odnosa u odnosu na djecu iste dobi i spola iz opće populacije.

Simptomi PTSP-a (poput izbjegavanja, povlačenja, iritabilnosti, izljeva ljutnje i dr.) naročito negativno utječu na funkcioniranje cjelokupne obitelji i odnose u obitelji te potiču nastanak simptoma i kod ostalih članova obitelji. Ono što je pri tome važno istaknuti je činjenica da težina problema ponašanja djece nije u korelaciji s težinom očevog PTSP-a, već da nasilje prisutno u nekim obiteljima ratnih veterana oboljelih od PTSP-a ono koje pojačava doprinos problemima djece, više nego sam PTSP. Nasilje u obitelji  najčešće je usmjereno na bračnu družicu (suprugu), nerijetko i na djecu. Nasilje u obitelji izraženije je ukoliko oboljeli od PTSP-a ima i neki poremećaj osobnosti. Većina osoba koje imaju poremećaj osobnosti ima poremećene odnose u obitelji, u društvu i/ili na poslu. Ti poremećaji često dolaze istodobno s drugim poremećajima (raspoloženja, anksioznošću, ovisnostima, poremećajima prehrane i dr.).

Obiteljsko nasilje kao posljedica PTSP-a ima veći utjecaj na transgeneracijski prijenos traume od samog PTSP-a.

Utjecaj ratnog PTSP-a veterana na njihovu djecu vrlo je kompleksan. Uz roditelja koji pati od PTSP-a djeca mogu usvojiti neadekvatne strategije suočavanja sa stresom, a iste su nužne za suočavanje s izazovima svakodnevnog života i interakciju s drugim ljudima.

Prijenos traumatskog iskustva s roditelja na dijete može se dogoditi i mehanizmima projekcije i identifikacije. Kada roditelj svoje negativne emocije projicira na svoje dijete ono se može identificirati s dijelovima tih emocija i početi roditeljeva iskustva i osjećaje doživljavati kao vlastite. Riječ je o nesvjesnim procesima koji mogu otežati formiranje vlastitog identiteta, dovesti od simptoma poput roditeljevih (socijalne izolacije, krivnje, otuđenosti i dr.). Što je dijete bliskije s roditeljem razvija sličnije simptome.

Psihička trauma roditelja često uzrokuje poremećaje u funkcioniranju obitelji.

Ratni veterani oboljeli od PTSP-a suočavaju se s brojnim teškoćama u obitelji zbog nemoći u održavanju odnosa, bliskosti, intimnosti, komunikaciji, kontroli agresije i rješavanju problema. Često je riječ o fizički prisutnom roditelju koji je psihološki neprisutan što djecu zbunjuje (oko granica i uloga u obitelji) i može dovesti do gubitka poštovanja i razočaranja u njega.

Značajnu ulogu u prijenosu traumatskih iskustava na ostale članove obitelji ima verbalna komunikacija u obitelj oboljelog od PTSP-a. Nerijetko to biva potpuni izostanak verbalne komunikacije (šutnja) ili pak djelomična verbalna komunikacija (pa dijete samo nadopunjava priču što uglavnom biva nerealno) ili pak pretjerano razotkrivanja podataka o traumatskom iskustvu (što dijete uplaši i uznemiri).

Osjetljive teme izbjegavaju se kako ne bi potakle uznemirenost oboljelog roditelja (najčešće oca obitelji) što dovodi do zbunjenosti i podvojenosti djeteta (dijete vidi da je tata tužan i da često plače, ali ne razumije zašto).

Zbog problema u funkcioniranju nekih obitelji branitelja oboljelih od PTSP-a djeca mogu početi doživljavati obiteljsku sredinu nesigurnom i nepredvidivom što može rezultirati različitim psihopatološkim simptomima i emocionalnim problemima.

Slijedom svega navedenog važno je u terapiju oboljelog uključiti i članove obitelji. Rad s oboljelim je podrazumijeva i rad s djetetom/djecom i suprugom.

Antonija Pleša
Krugovi, Centar za edukaciju, savjetovanje  i humanitarno djelovanje

Image by Andreas Wohlfahrt from Pixabay

 

Objava Utjecaj PTSP-a na djecu i obitelj oboljele osobe pojavila se prvi puta na UHBOPTSPSDŽ.