Uzdržavanje djeteta (alimentacija)

Zakonska je obveza roditelja skrbiti za dijete/djecu, bez obzira žive li zajedno ili ne. Obiteljski zakon vrlo je jasan po pitanju uzdržavanja djeteta (plaćanja alimentacije) no, u praksi ne funkcionira kako je zamišljen. Pitanje alimentacije, visine i plaćanja jedno je od važnijih pitanja kod razvoda braka, vrlo često uzrok sukobljavanja bivših supružnika.

Prema spomenutom Obiteljskom zakonu u slučaju razvoda braka za svakog roditelja se utvrđuju obaveze vezane za uzdržavanja djeteta, sudskom odlukom, sporazumom koji potvrđuje sud ili planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

Kod podnošenja tužbe radi razvoda braka, bračni partneri mogu predložiti na koji će način tko ostvarivati roditeljsku skrb – s kojim će roditeljem dijete stanovati, kako će viđati drugog roditelja,  visinu alimentacije za roditelja s kojim dijete neće stanovati. Ukoliko prijedlog od strane bračnih partnera izostane o ovim pitanjima odluku donosi sud.
U sudskoj odluci navodi se tko kome i na koji način isplaćuje uzdržavanje djeteta.

Najčešća praksa je da dijete ostaje živjeti s jednim od roditelja. Taj roditelj svoj udio obveze uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb, dok roditelj koji ne stanuje s djetetom svoj doprinos uzdržavanju ispunjava kroz alimentaciju koja se uvijek određuje u novčanom iznosu.

U slučaju da su roditelji razvedeni ali nastave živjeti zajedno s djetetom, mogu se sporazumjeti ili sud može odrediti da zajednički skrbe o djetetu, te se tada materijalne potrebe djeteta zadovoljavaju u skladu s prihodima svakoga od roditelja.

U slučaju da dijete ne živi niti s jednim roditeljem, alimentaciju plaćaju oba roditelja.

U slučaju da roditelj ne uzdržava dijete, obaveza uzdržavanja prenosi se na baku i djeda po tom roditelju.

Uzdržavanje za dijete roditelj koji ne živi s djetetom plaća do njegove punoljetnosti, odnosno do 18. godine života. Roditelj koji živi s djetetom do njegove punoljetnosti svakodnevno skrbi o djetetu u skladu s njegovom dobi.

Nakon 18. godine djetetova života roditelj je dužan uzdržavati dijete do završetka fakulteta ukoliko ono uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do djetetove 26. godine života.
Roditelj kojemu je određena alimentacija, dužan ju je plaćati i nakon djetetove punoljetnosti ukoliko ono zbog bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad. Obveza plaćanja alimentacije traje sve dok traje i nesposobnost djeteta za rad.

Kod određivanja visine alimentacije u obzir se uzimaju: materijalne potrebe djeteta – troškovi stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, obrazovanja, zdravstvene skrbi i drugi slični troškovi djeteta koji se određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

Određivanje konačne visine alimentacije računa se na temelju tablice o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta koju donosi Ministarstvo socijalne skrbi. Navedena tablica sadrži tri parametra određivanja visine alimentacije: prihod roditelja (platni razred), mjesečni iznos uzdržavanja prema dobi djeteta i zajamčeni preostali dio prihoda.

Osobni dohodak obveznika plaćanja alimentacije samo je jedan od faktora koji se uzimaju u obzir kod određivanja visine alimentacije (sud u obzir uzima cjelokupno imovinsko stanje obveznika plaćanja alimentacije – stan, vozilo i sve druge prihode i imovinu.

Prema postojećem Obiteljskom zakonu radno sposoban roditelj bez obzira na svoje materijalne mogućnosti, ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Neplaćanje alimentacije strogo se sankcionira.

Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike svake godine najkasnije određuje minimalne novčane iznose za uzdržavanje. Oni se određuju u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu.

Npr. za 2019. godinu prosječna neto plaća iznosila je 6.457,00 kn, a minimalni iznos uzdržavanja bio je:

• za dijete do 6 godina, 17% prosječne plaće (1.097,69 kn)
• za dijete od 7 do 12 godina, 20% prosječne plaće (1.291,04 kn),
• za dijete od 13 do 18 godina, 22% prosječne plaće (1.420,54 kn)

Iznos za uzdržavanje (alimentacija) iznimno se može utvrditi u nižem iznosu, ali ne manje od jedne polovice navedenog iznosa, u slučaju da je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju.

Ukoliko obveznik plaćanja alimentaciju to izbjegava činiti ili plaća iznos manji od određenog drugi roditelj može zatražiti ovrhu nad njegovim računom, od strane nadležnog Općinskog suda. U slučaju da ovrha ne postigne cilj, drugi roditelj tada može tužiti njegove roditelje obveznika plaćanja alimentacije i od njih tražiti da umjesto njega plaćaju alimentaciju. Po prijavi roditelja koji zahtijeva alimentaciju, Centar za socijalnu skrb podnosi kaznenu prijavu protiv obveznika uzdržavanja.

U takvim slučajevima, roditelj s kojim dijete živi ima pravo na privremeno uzdržavanje od strane  centra za socijalnu skrb, dok roditelj obveznik uzdržavanja ne počne ponovno ispunjavati svoju obvezu, ukupno najdulje tri godine. Privremeno uzdržavanje određuje se u visini 50% zakonskog minimuma uzdržavanja određenog odlukom koja se donosi sukladno Obiteljskom zakonu.

Važno je znati da prema Zakonu o obveznim odnosima, tražbine uzdržavanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog obroka  i stoga važno što prije ovršnom ispravom pokrenuti ovršni postupak kako bi se naplatili ti obroci.

Krajnja sankcija koja se može izreći roditelju koji ne uzdržava dijete je kazna zatvora do tri godine, predviđena kaznenim zakonom.

Projekt ROSA – roditeljska suradnja

Photo courtesy of PIxabay