ZANIMANJE: “OSOBNi ASISTENT/GERONTODOMAĆICA”

Stupanj razvijenosti nekog društva ogleda se u tome koliko se to društvo skrbi za najslabije i one kojima je pomoć najpotrebnija: stare i nemoćne, bolesne, osobe s invaliditetom, one koje u svakodnevnom životu nailaze na probleme u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i stoga ovise o pomoći drugih. Ti drugi najčešće su članovi uže obitelji i volonteri te zaposleni pomagači: osobni asistenti i gerontodomaćice.

Osobna asistencija odnosi se na asistenciju osoba s invaliditetom u onim aktivnostima koje osoba s invaliditetom ne može sama, gerontodomaćice su osobe koje pružaju usluge svakodnevne pomoći starijim osobama kako bi što dulje mogle ostati u vlastitom domu. Cilj uvođenja instituta osobnog asistenta kao i gerontodomaćica i drugih osobnih pomagača unaprjeđenje je života osoba kojima su dodijeljeni. Pokazao se to najboljim načinom organiziranja života osoba s invaliditetom, bolesnih, starijih i nemoćnih, osobito što se tiče samostalnosti i preuzimanja kontrole nad svojim životom. Pomagači bi korisnicima trebali omogućiti dostojanstven život i samostalno odlučivanje.

Korisnici usluga osobnog asistenta u Hrvatskoj mogu biti osobe s tjelesnim oštećenjem kojima je nužno potrebna praktična pomoć u samozbrinjavanju, gluhoslijepe osobe, slijepe osobe i gluhe osobe s dodatnim poteškoćama kojima je nužno potrebna praktična pomoć u samozbrinjavanju te osobe koje zbog prirode bolesti trebaju svakodnevnu praktičnu pomoć.

U popisu zadaća i poslova koje asistenti, gerontodomaćice i volonteri obavljaju spadaju: higijena, pomoć pri ustajanju, odijevanju i razodijevanju, hranjenju, pripremanju obroka, davanju lijekova, obavljanju jednostavnih kućanskih poslova, pratnja i pomoć kod izlaska iz doma (posjete liječniku, šetnje i sl.), obavljanje raznih administrativnih poslova (pošta, banka, uputnice, fotokopiranje i sl.). Takve i sl. aktivnosti korisnicima često predstavljaju nesavladivu prepreku koju nisu u mogućnosti realizirati bez pomoći druge osobe.   

Osobni asistent, gerontodomaćica ili volonter nije samo pomagač. On/a je korisnikova „desna  ili produžena ruka“, osoba koja kompenzira nemogućnost korisnika da samostalno funkcionira na svakodnevnoj bazi.

Pri tome je važno da osobni asistent, volonter ili gerontodomaćica (u nastavku testa pomagač) pomaže osobi na način kako to korisnik želi odnosno treba. Korisnik je osoba koja bi trebala odlučivati o tome koju aktivnost će zatražiti od druge osobe te kako i kada bi se ta aktivnost trebala izvršiti, naravno, u skladu s opisom posla pomagača. Zlatno pitanje u pomagačkom zanimanju je „Kako ti/Vam mogu pomoći?“.

U Hrvatskoj osobni asistent može biti nezaposlena osoba sa završenom osnovnom školom i potvrdom o završenom tečaju za njegovatelja ili osoba sa završenom srednjom stručnom spremom. Osoba također mora biti u stanju predočiti liječničku potvrdu o psihofizičkoj i zdravstvenoj sposobnosti kao i uvjerenje da protiv nje nije pokrenut kazneni postupak, da joj nije oduzeta radna niti poslovna sposobnost.

Poželjno je da svaki pomagač prije početka rada s korisnikom (ili više njih) bude educiran za rad i upoznat s profilom korisnika, zahtjevima posla i mogućim ograničenjima. Poželjno bi bilo i da sami korisnici prođu sličnu edukaciju, samo više usmjerenu na informiranje o zadacima pomagača i onome što mogu očekivati od njih te o prilagodbi i odnosu s pomagačem. Jedna od mogućih opcija je educiranje novih kandidata od strane iskusnih pomagača i od strane samih korisnika. Ovakav pristup omogućava lakšu prilagodbu korisnika na dodijeljenog pomagača kao i lakšu prilagodbu pomagača na korisnika.

Osoba koja se prijavi za posao pomagača bilo kao volonter, bilo kao osoba zaposlena po nekoj osnovi trebala bi ispuniti određeni upitnik  – pomno osmišljen da se iz njega može donekle upoznati osobu. Upitnik bi trebao sadržavati pitanja vezana uz prijašnja radna, volonterska i životna iskustva, preferencije i očekivanja.

Za osjećaj obostranog zadovoljstva (korisnika pomagačem i pomagača korisnikom) ključna je dobra komunikacija. Jednom ostvarena ona omogućava stvaranje ugodnog ozračja, povjerenja, tolerancije, međusobnog uvažavanja i poštovanja. Riječ je o specifičnom odnosu. Uključeni u svakodnevne aktivnosti i život korisnika pomagači bivaju „uvučeni“ i emocionalno pa zadržavanje profesionalnog odnosa može biti zahtjevno. Neki korisnici njeguju prijateljski odnos sa svojim pomagačem no, to ne bi smjelo utjecati na kvalitetu obavljanja posla.

Profesionalni odnos uključuje redovite dolaske, poštivanje dogovorenog radnog vremena, odrađivanje obaveza u dogovoru s korisnikom, stavljanje potreba korisnika u prvi plan, primjerenu, jasnu komunikaciju i suradnju s korisnikom. Pomagači i korisnici stvaraju  specifičan radni odnos. Pomagač ulazi u najintimniju sferu korisnikova života – njegov dom i boravi s njime svakodnevno po nekoliko sati, često više od nekih članova obitelji. Iz tog razloga ponekad mogu nastati poteškoće u prilagodbi ne samo korisnika nego i članova njegove obitelji. Probleme u prilagodbi donekle je moguće prevenirati ili ublažiti informiranjem i educiranjem članova obitelji o ulozi pomagača.  

Također je važno pratiti i redovito evaluirati rad pomagača. Nekoliko je razloga tome: zadržavanje motivacije za rad/volontiranje, održavanje razine kvalitete obavljanja aktivnosti, pravovremeno rješavanja mogućih poteškoća, unaprjeđenje aktivnosti i dr.  

Važno je pratiti zadovoljstvo pomagača korisnikom, ali i zadovoljstvo korisnika pomagačem. Nerijetko se događa da ta vrsta praćenja izostane ili da se provodi ne uzimajući u obzir specifičnost odnosa u kojem ispitanici/korisnici nisu uvijek otvoreni i spremni iskazati kritiku ili nezadovoljstvo radom pomagača zbog straha da ne izgube pravo na tu pomoć pa bila ona i manjkava.  

U odnosu korisnika i pomagača važno je uspostaviti međusobnu koordiniranost i fleksibilnost. Koordiniranost se postiže utvrđivanjem potreba korisnika i njihovim ispunjavanjem u dogovoru s korisnikom. Fleksibilnost je sposobnost prilagođavanja potrebama i situacijama koje možda izlaze izvan okvira unaprijed dogovorenih uvjeta.

I korisnik i pomagač odgovorni su za međusobnu interakciju i njenu kvalitetu. Korisnik treba znati što želi ili treba i to jasno i s poštovanjem prenijeti pomagaču. Događa se da korisnici iz raznoraznih razloga „pošteđuju“ pomagača, a onda bivaju nezadovoljni njegovom učinkovitošću. Mahom do toga dolazi zbog nepoznavanja instituta pomagača.   

Medicinska skrb je dio zdravstvene skrbi za koju su neposredno odgovorni zdravstveni djelatnici, bilo na način da je primjenjuju sami, bilo da upućuju nekoga da je primijeni. U nekim slučajevima pomagači su putem edukacija upućeni na pomaganje pri najosnovnijoj medicinskoj njezi (npr. davanju propisanih lijekova, mjerenju krvnog tlaka, šećera i sl.).    

Osobni asistenti mogu biti pratnja korisnicima pri društvenim i slobodnim aktivnostima (šetnjama, posjetima prijateljima, odlascima u kazalište/kino i sl.), u obrazovanju, političkom životu i dr. Dio je to podrške socijalnoj uključenosti korisnika kojom se poboljšava kvaliteta njihova života i uključenost u zajednicu odnosno što značajno utječe na osjećaj zadovoljstva životom.

Vrlo je važno da postoji specifikacija opisa poslova pomagača, da ona bude jasna i da s njome budu upoznati i pomagač i korisnik. Tako se izbjegava situacija nejednakih očekivanja u odnosu i ne zadovoljstva jedne ili druge strane. Sama prilagodba ( i korisnika i pomagača i članova obitelji korisnika) u mnogome ovisi i njihovoj pripremljenosti – informiranju, edukaciji, razgovorima. Dobro obavljena priprema olakšava prilagodbu svima uključenima.

Obitelj je za svaku osobu od velikog značaja, za osobe s invaliditetom, bolesne, starije i nemoćne ona ima još važniju ulogu. Obitelji koje imaju takvog člana posebno su pritisnute svakodnevicom pod teretom skrbi za njega, često preopterećene i u potrebi za pomoći. Često su takve obitelji neosnovano predmet osude od strane okoline u slučaju da iskažu potrebu za pomagačem.
Po dolasku u obitelj važno je da pomagač ne (pr)osuđuje i ne uvlači se u obiteljsku dinamiku izvan okvira svog posla.

NAJVAŽNIJE OSOBINE KOJE BI TREBAO POSJEDOVATI POMAGAČ

Prosocijalno ponašanje
Riječ je o voljnom ponašanju koje pozitivno utječe na druge ljude (društvenost, strpljivost, otvorenost, tolerancija, empatičnost, brižnost, iskrenost, pozitivan stav i sl.). Vrlo je važna i vještina  aktivnog slušanja te sposobnost provedbe zadanih uputa, osjećaj odgovornosti, pouzdanost, sposobnost uvažavanja prava korisnika, prilagodljivost.

Profesionalan odnos prema radu
U profesionalnom odnosu postoje pravila koja moramo poštovati, određene granice i ograničenja koja ne postoje u privatnim odnosima. Profesionalan odnos uključuje poštivanje radnog vremena, obavljanje poslova koji su u opisu radnog mjesta, na način kako je to određeno pravilima organizacije u kojoj je pomagač zaposlen ili volontira i u skladu s izraženim potrebama korisnika. Profesionalan odnos ne isključuje toplinu i prisnost, ali isključuje neljubaznost, nekorektnost, dopuštanje da vlastiti problemi utječu na kvalitetu obavljanja aktivnosti, kašnjenje, izostanke, nebrigu ili slična ponašanja.

Zbog relativno niskih primanja posao zaposlenih pomagača (osobnih asistenata i gerontodomaćica) mnogima je tek usputna stanica do nekog bolje plaćenog i perspektivnijeg posla što rezultira velikom fluktuacijom tih osoba. To najteže pada korisnicima njihovih usluga jer se često moraju prilagođavati novim osobama – upoznavati ih, upućivati u svoje potrebe, stjecati povjerenje i sl.

Photo by SHVETS production from Pexels