Zapošljavanje mladih kroz socijalno poduzetništvo

U Strategiji Europa 2020. socijalno poduzetništvo ili socijalna ekonomija tek se neznatno tematizira direktno, premda je značajan fokus stavljen na koncept socijalnih inovacija, za najosjetljivije, posebno kroz osiguranje obrazovanja, treninga i mogućnosti zapošljavanja za hendikepirane skupine kako bi im se osigurala mogućnost potpunog iskorištavanja
njihovih potencijala. U kontekstu traženja izlaza iz financijske krize i pozicioniranja EU-a kao snažnog socijalno tržišnog gospodarstva, pozivaju se zajedničke inicijative svih aktera, privatnih i javnih, s posebnim naglaskom na malo poduzetništvo, u povećanju socijalne uključenosti i zapošljavanja (European Commission, 2010:18).

Ovo je posebno značajno stoga što strategija Europa 2020., planirana za razdoblje od 2014. do 2020. godine, postavlja visoke ekonomske i društvene ciljeve kao što su smanjenje nezaposlenosti, povećanje stupnja obrazovanosti mladih, povećanje energetske učinkovitosti posredstvom korištenja obnovljivih izvora energije, zaštitu okoliša i borbu protiv siromaštva. Stoga je upravo socijalno poduzetništvo jedna od velikih mogućnosti da se zaposli značajan broj mladih ljudi, a da se istodobno realizira i čitav niz društvenih ciljeva.

Za sve ciljeve koje određuje dokument Europa 2020. treba dodatno informirati i educirati zainteresirane skupine građana, a posebno mladih ljudi. S obzirom na to da će realizaciju tih ciljeva dodatno financirati EU, mladi ljudi moraju imati znanja o tome kako pripremiti projekte prilagođene ciljevima koje određuje Europa 2020. I u toj prilagodbi, informiranju i educiranju mladih vidljive su mogućnosti za razvoj socijalnog poduzetništva (Zrilić, Širola, 2013).

Nezaposlenost mladih u Hrvatskoj u razdoblju od 2009. do 2011. godine porasla je s 25,1 % na 36,1 %. Ako se, prema istom izvoru, detaljnije analiziraju podaci nezaposlenosti mladih kod pojedinih država članica, može se uočiti da Hrvatska drži visoko mjesto u toj kategoriji. Naime, podaci za 2011. godinu govore o tome da su veću stopu nezaposlenosti mladih od Hrvatske imale Španjolska (46,4 %) i Grčka (44,4 %). Nešto niže stope nezaposlenosti mladih u 2011., usporedivo s Hrvatskom, imale su Slovačka (33,5 %), Litva (32,9 %), Latvija (31,0 %) i Portugal (30,1 %). Treba
napomenuti da su tijekom 2011. godine najnižu stopu nezaposlenosti mladih imale Nizozemska (7,6 %), Austrija (8,3 %) i Njemačka (8,6 %).

Socijalno poduzetništvo predstavlja dodatnu mogućnost privremenog, povremenog ili stalnog oblika zapošljavanja mladih ljudi. U situaciji kada javni sektor poduzima čitav niz reformi, a dio toga su i viškovi zaposlenih, ne može se očekivati porast broja zaposlenih u javnom sektoru. Također, postojeća struktura gospodarstva nije u stanju apsorbirati velik broj nezaposlenih mladih ljudi, a niti u perspektivi s obzirom na tehnološki razvoj koji generalno smanjuje broj zaposlenih u gospodarstvu.

U istraživanju razvijenosti socijalnog poduzetništva koje je provela agencija PULS na uzorku od 2.000 ispitanika, za GEM Hrvatska 2009. godine, utvrđena je angažiranost 2,6 % radnog stanovništva u Hrvatskoj u socijalno-poduzetničkim pothvatima u početnoj fazi, što je znatno više od prosjeka skupine zemalja srednjeg ekonomskog razvoja u koji spada Hrvatska, koji iznosi 1,8 %, pa i od prosjeka udjela socijalno-poduzetničkih aktivnosti u najrazvijenijim ekonomijama,
koji iznosi 1,9 %. U socijalno je poduzetništvo, prema ovim podatcima, uključeno više muškaraca (1,7 %) nego žena (0,9 %), a prevladavaju neprofitne organizacije i tradicionalne udruge s više od jedne trećine. Ostatak čine ostale kategorije socijalnog poduzetništva, hibridni oblici i profitno orijentirana poduzeća. No podatke ove GEM studije treba ipak iščitavati oprezno, s obzirom na to da tipologija koju koristi GEM ne odgovora europskom shvaćanju socijalnog poduzetništva, jer pored neprofitnih organizacija i tradicionalnih udruga kao aktera socijalno-poduzetničkih
aktivnosti, u socijalno poduzetništvo ubrajaju i profitna poduzeća koja imaju socijalne i ekološke ciljeve u određenom omjeru, te su bliži onom što se razumije kao socijalno odgovorno poslovanje. Uzmemo li u obzir navedeno, rezultati mjerenja socijalnog poduzetništva u Hrvatskoj puno su veći od očekivanog (Vidović, 2012:195).

S ciljem utvrđivanja percepcije socijalnog poduzetništva kao potencijalne komponente osobne karijere i metode rješavanja problema radi razvitka zajednice kod mladih ljudi u Hrvatskoj, u 2010. godini provedeno je istraživanje na prigodnom uzorku od 120 studenata s ukupno četiri fakulteta (ekonomije, elektronike i umjetnosti) u Zagrebu i Osijeku. Čak 60 % studenata nikad nije čulo za koncept socijalnog poduzetništva, dok je 27 (od ukupno 48) studenata izjavilo da su upoznati s konceptom jer se navedeni pojam spominje u okviru nastavnog programa (ekonomski studiji).
Nadalje, gotovo 61 % ispitanika izjasnilo se da se vide kao samostalni poduzetnici u budućnosti, no čak 59 % svih studenata ne želi biti socijalni poduzetnik, navodeći sljedeće razloge (Singer et al., 2011:13-17):

1. ne razumiju što je socijalno poduzetništvo i kako funkcionira
2. nije spojivo s njihovim usmjerenjem (inženjeri elektronike)
3. nije profitabilno i
4. nemaju potrebne vještine poput kreativnosti, motivacije ili volje.

Upravo zbog velikog broja nezaposlenih, a pogotovo mladih ljudi, sigurno je da će Europska komisija morati dati jasnije preporuke o tome koji su oblici organizacije socijalnog poduzetništva pokazali najbolja iskustva te primjere dobre prakse na razini EU-a učiniti dostupnima svima koji su zainteresirani za takav oblik poduzetništva.

Tekst preuzet: N. Zrilić, D. Širola: Socijalno poduzetništvo – nova mogućnost zapošljavanja mladih u Hrvatskoj
Zbornik Veleučilišta u Rijeci, Vol. 2 (2014), No. 1, pp. 59-76

Fotografija: Unsplash