Ono što nam uglavnom pada na pamet kada vidimo riječ „humor” je smijeh, pozitivna atmosfera, olakšanje, vedrina i sreća. Nemaju svi ljudi isti smisao za humor, a znamo i da je on povezan s kulturom jer svaka kultura ima svoje norme koje se, među inim, odnose i na humor. Ono što sigurno znamo je to da je smijeh univerzalan. I male bebe se smiju jer je to prirodna reakcija tijela na određeni podražaj ili stanje. Kada je riječ isključivo o humoru, na Hrvatskom jezičnom portalu nalazimo dvije definicije:

„1.       smisao ili sposobnost da se uoči smiješna strana događaja i situacija, smisao za komično [imati osjećaj za humor]

2.         oblik šaljive ironije, oblikovanje komičnih doživljaja svijeta u dosjetke, šale, stalne oznake (nadimke) ili tekstove (humoreske itd.).”

Iz toga možemo zaključiti da je humor povezan i sa samim uočavanjem događaja na temelju kojih bi mogli proizvesti neku šalu ili pošalicu. Dakle, u ovom slučaju, „Prilika čini lopova”, ali za prepoznavanje dobrog. Danas se, najviše na društvenim mrežama, prate sadržaji i kreatori sadržaja koji izazivaju smijeh. Nije to ništa novo – i kroz povijest su smiješni i humoristični sadržaji tražili put do nas kroz tiskovine, radio, filmove i kazalište. Ne smijemo zaboraviti ni viceve koji su imali svoja mjesta na stranicama novina i časopisa. Čovjek je oduvijek tražio sadržaje kojima bi se nasmijao ili producirao sadržaje koji bi nasmijali drugog. Postoje i brojni znanstveni radovi koji se, ovisno o području, bave humorom i promiču njegove dobrobiti u određenim djelatnostima i okruženjima (humor u nastavi, humor u terapiji, humor u menadžmentu itd.). Oko važnosti primjerenog humora svi se jednoglasno slažemo – bitan je! I za bolju atmosferu na radnom mjestu, i za zdravlje, i za povezivanje s drugima – uvijek se bolje osjećamo ako dijelimo isti ili sličan smisao za humor sa svojim partnerima, prijateljima, kolegama.

Pitanje koje humor otvara u kontekstu današnjeg društva jest gdje se on nalazi i koliko često ga primjećujemo i prakticiramo? Uočavamo li situacije na račun kojih bismo se mogli našaliti ili sve shvaćamo preozbiljno? Smatramo li da ponekad i teške situacije trebamo banalizirati i predstaviti ih na primjeren i humorističan način kako bi sebi i drugima, barem na trenutak, olakšali? Dopuštamo li i koliko toj sveprisutnoj užurbanosti da nam zatvori vidokrug i da nam dani i tjedni prođu bez smijeha i osmijeha? Zašto?

Humor je važan. Smijeh je važan. Život je putovanje i satkan je od brojnih trenutaka kojima se možemo nasmijati i koje možemo sagledati i iz druge perspektive. Jedino što trebamo jest – osvijestiti. Dajte šansu. Lakoći, banalizaciji, zezanciji. One su tu jer su doslovno (!), oduvijek bile tu. Na nama je da ih prepoznamo, prigrlimo i šaljemo dalje. Možemo mi to.

Izvori:

Amici Patrizia. 2019. The Humor in Therapy: the Healing Power of Laughter.  Psychiatria Danubina. Vol. 31, Suppl. 3, pp 503-508.  (https://hrcak.srce.hr/clanak/383661)

Pavlin-Bernardić Nina. 2022. Zašto je humor učitelja bitan? Varaždinski učitelj : digitalni stručni časopis za odgoj i obrazovanje. Vol. 5 No. 9. (https://hrcak.srce.hr/clanak/393918)

Rezo Marija. 2019. Psihologija humora. Završni rad. Fakultet za interdisciplinarne, talijanske i kulturološke studije, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli. (https://repozitorij.unipu.hr/islandora/object/unipu%3A4757/datastream/PDF/view)

Ljubičić Marija, Lučić Branka, Lenić Ivana, Lakić Mirjana, Kuševec Snježana. 2008. Humor kao vrlina. Hrvatski Časopis za javno zdravstvo, Vol. 4 No. 14. (https://hrcak.srce.hr/file/430593)

Napisala: Darija Pilski

Fotografija: Pixabay

Podijelite s prijateljima