Zašto je važno osmisliti i strukturirati dan
Ostalo, objavljeno 17.12.2021.
Struktura dana izuzetno je važna u svakodnevici starije osobe, pogotovo one koja živi sama, a ne u zajedničkom kućanstvu s drugim članovima obitelji. Strukturom preveniramo niz osjećaja koji su često prisutni kod osoba koje žive same, a koji mogu biti izrazito teški i značajno utjecati na zdravlje osobe (osjećaj usamljenosti, bespomoćnosti, dosade, apatije, besmisla, nekorisnosti i sl.).
Kada provodimo rutinu usredotočujemo se na određeni dio dana i određeni zadatak pred nama. Imamo cilj i nastojimo ga ostvariti. Nakon što to učinimo osjećamo se bolje i sposobniji smo usmjeriti svoju pažnju i energiju prema nečem drugom ili se odmoriti. Svaki obavljeni zadatak pruža prijeko potreban osjećaj korisnosti i svrhe. I osjećaj za vrijeme bitno je drugačiji kad dan ispunimo aktivnostima i napravimo raspored (imamo osjećaj da vrijeme brže prolazi za razliku od situacije u kojoj pasivno čekamo da netko/nešto promijeni našu situaciju).
O važnosti strukture tijekom dana puno se pisalo tijekom lock-downa uslijed pandemije koronavirusa. Zatvoreni u svoja četiri zida, uskraćeni za društvo drugih ljudi i uobičajene aktivnosti, morali smo se usmjeriti na ono što možemo sada i ovdje. Mnogi su tijekom restriktivnih mjera, uslijed socijalne deprivacije, podlegli negativnim mislima, strahu, pasivnom prepuštanju okolnostima, očajavanju i sličnim ponašanjima i osjećajima koji povećavaju mogućnost razvoja psihičkih smetnji, najčešće depresije i anksioznih poremećaja, a mogu značajno narušiti funkcionalnost osobe kao i njeno fizičko zdravlje.
Umjesto tjeskobnog razmišljanja o mogućem sutra i onom što ne možemo, trebali bismo se usmjeriti na sada i ovdje i ono što možemo jer nam takva usmjerenost pomaže da ostanemo mentalno zdravi.
Ako ne možemo vidjeti svoje bližnje možemo razgovarati s njima telefonski ili im napisati im pismo. Važno je da se usmjerimo na ono što možemo umjesto na ono što ne možemo.
Kad su starije osobe u pitanju strukturiran dan otprilike može značiti: ustajanje i lijeganje u isto vrijeme, pripremanje jutarnjeg obroka, doručkovanje, kuhanje i ispijanje jutarnje kave ili čaja, čitanje novina ili knjige, rješavanje križaljki, gledanje drage prijepodnevne TV emisije i sl. Nakon toga osoba može izaći u vrt (ako je moguće), zaliti cvijeće, pomesti, pobrisati prašinu, oprati posuđe ili napraviti neki kućanski posao. Nakon toga uzeti pauzu i odmoriti. Oko podneva pripremiti namirnice i skuhati ručak, blagovati. Važno je brinuti o tome što i kako jedemo (po mogućnosti raznoliko, svježe, uravnoteženo). Nakon ručka može se odmoriti ili prošetati (kako tko voli), nazvati nekog od bližnjih (ili susjeda/u, prijatelja/icu) i porazgovarati. Osobe koje mogu trebale bi vježbati – lagane vježbe primjerene dobi i mogućnostima.
Vježbanjem podižemo raspoloženje i energiju. Tijekom vježbanja tijelo ispušta endorfine koji utječu na receptore za bol u mozgu pa ne samo da smo bolje raspoloženi nego i bolje podnosimo bol i stres, osnažujemo se i mentalno i fizički. Ne preporuča se vježbati neposredno prije odlaska na počinak nego barem dva sata prije.
Nakon vježbanja možemo obaviti večernju higijenu, pripremiti laganu večeru, pogledati TV i u određeno vrijeme otići na počinak. Prije spavanja poželjno je čitati, moliti, meditirati, mirnom se aktivnošću uvoditi se u san.
Kreativan i ručni rad potiču usredotočenost, razvoj samopoštovanja, očuvanje psihofizičke spremnosti i pružaju osjećaj korisnosti i zadovoljstva zbog kreiranog. Osobe ženskog spola tradicionalno (kulturološki) češće od svojih muških kolega, imaju zanimaciju vezanu uz dom (pletenje, vezenje, ručni rad ili izradu rukotvorina i sl.), osobe muškog spola sklonije su aktivnostima izvan kuće no, nema razloga da čovjek uči i počne raditi nešto što prije nije. Upravo je učenje novih vještina najbolja vježba za mozak i mentalno zdravlje.
Tijekom dana važno je učiniti nešto za sebe, održavati disciplinu (npr. vježbati i onda kad nam se baš i ne da, skuhati ručak, oprati posuđe ili sl.) i što duže samostalno obavljati sve što je moguće jer se na taj način osnažujemo i produžavamo razdoblje svoje samostalnosti.
Na druge bismo se trebali oslanjati kad je to uistinu neophodno, kad nešto ne možemo obaviti bez da dovedemo u pitanje vlastitu sigurnost ili zdravlje ili ako smo umorni. Npr. nije uputno penjati se na ljestve, dizati teške terete, obavljati teške fizičke poslove (iako smo nekad to mogli, u ozbiljnijim godinama ne bismo trebali) i sl.
Pomoć i podršku trebali bismo tražiti kad nam je potrebna. Članovi obitelji možda nisu svjesni koliko (ne) možemo i stoga je važno jasno izreći potrebu za pomoći i podrškom i zamoliti je.
Mnogi stariji žive sažalijevajući se i kukajući nad svojom sudbinom. Ostarjeti i oslabiti nije jednostavno, ali kukanje zapravo samo odmaže i uvlači nas u začarani krug negativnosti prema sebi i prema drugima. Zlatno pravilo je: sve što mogu napravit ću sam/a, a za ono što ne mogu zatražit ću pomoć i podršku.