Zašto pojedinci (nažalost) biraju nasilje putem interneta?
Riječi koje liječe, objavljeno 05.03.2021.
Posljednjih godina sve češće primjećujemo objave različitih sadržaja te komentare na društvenim mrežama ili news portalima, a koji sadrže elemente govora mržnje, prijetnji ili nasilja općenito.
Ponekad se iznenadimo kada vidimo tko je objavio jedan takav komentar. Iznenadi nas činjenica da takvo ponašanje ne možemo spojiti s karakterom osobe koju on ili ona prezentira u fizičkim kontaktima. Pomislimo kako za tu osobu nikada ne bi rekli da je spremna izgovoriti ili napisati komentar nasilnog sadržaja, niti se uopće ponašati nasilno.
Zaista, postoji vjerojatnost da u fizičkom kontaktu niti ne bi.
Pa otkud ipak hrabrost ili spremnost za takvo ponašanje na internetu?
Ekrani često doprinose povećanju osjećaja anonimnosti i zaštićenosti. Zato se osobe osjećaju slobodnije ponašati se nekorektno ili nasilno. Tim više ako i kada komentar stavljaju pišući s profila koje ne sadrži osobno ime i prezime – identitet ostaje prikriven. Tako si kreator nasilnog sadržaja može priuštiti da reagira nagonski, na temelju trenutnog emocionalnog stanja.
Naime, anonimnost potiče osjećaj dezinhibiranosti i nepobjedivosti, a smanjuje samosvijest i samokontrolu. Zato osobe koje izvan virtualnog svijeta ne bi imale hrabrosti ponašati nasilno u bilo kojem obliku na internetu to puno lakše čine jer im dezinhibicijski efekt daje osjećaj moći i lažne hrabrosti.
Čak i kada je vidljivo osobno ime i prezime, ekrani doprinose smanjenju straha od otkrivanja, društvene osude ili kazne. Štoviše, zbog brojnosti publike do koje sadržaj može doći, posebice u slučaju komentiranja na news portalima, osobe koje pišu nasilne sadržaje često nailaze na istomišljenike. Svaki lajk ili komentar potvrde ispravnosti takvog ponašanja može, nažalost, potaknuti nastavak ili rast nasilnog ponašanja.
Dodatno, šteta kao posljedica nasilnih komentara često je manje vidljiva ako je načinjena u virtualnom prostoru. Ne vidi se neverbalna komunikacija osobe kojoj nasilni komentari ili objave nanose štetu pa shodno tome nisu vidljive niti posljedice takvog nasilnog ponašanja. Posljedično, ljudi su često skloni racionalizaciji i umanjivanju posljedica svojih radnji na internetu, smanjena je mogućnost javljanja empatije ili žaljenja za učinjenim – a upravo to je i posebno opasno!
Napisala: Martina Podobnik
Fotografija preuzeta s: Unsplash