Život na dvije adrese

Život s razvedenim roditeljima, između ostaloga, znači i život na dvije adrese. Najčešće se događa da dijete živi s jednim roditeljem, a drugoga posjećuje no, sve češće su i situacije kada dijete pola vremena živi kod jednog roditelja pola kod drugog, no i tada dijete može biti prijavljeno samo kod jednog roditelja i ići samo u jedan vrtić ili jednu školu.

U periodu nakon razvoda prilagodbu treba dobro osmisliti i dogovorno provoditi želimo li svom olakšati to razdoblje. To može biti zahtjevno no, vremenom biva lakše, pogotovo kada roditelji surađuju. Nakon razvoda, možda više nego ikad, djetetu trebaju sigurnost i kontinuitet u životu – sa što manje kratkih, brzih promjena životne sredine i socijalnog okruženja. Osim na roditelje i dom, dijete se veže i za prijatelje iz vrtića ili škole, ulice ili kvarta i svaka promjena teško mu pada. kad je kod mame djetetu nedostaje tata i obratno. To je normalno i djetetu treba pružiti razumijevanje za to i dati mu slobodu da tako osjeća i da to izrazi.

Dobrom i promišljenom organizacijom mogu se prevenirati teškoće i olakšati prilagodba djeteta u ovakvoj situaciji.

Važno je:

• Informirati drugog roditelja o aktualnim potrebama djeteta
• napraviti popis stvari koje bi dijete trebalo imati u oba doma i osigurati ih (u nastavku ćemo navesti neke)
• osigurati djetetu njegov/njezin kutak (kad ne postoji osiguranja vlastite sobe)
• osigurati djetetu kontinuitet u obavezama i slobodnom vremenu
• nastojati barem donekle usuglasiti osnovna pravila vezana uz dijete (vrijeme ustajanja/lijeganja, uzimanje obroka – kada i što, higijena)
• uključivati dijete u aktivnosti u kućanstvu sukladno njegovoj/njezinoj dobi jer, između ostalog, i time dijete dobiva osjećaj uključenosti, pripadnosti, zajedništva
• dio vremena posvetiti isključivo djetetu i zajedničkim aktivnostima

Međusobno informiranje
Vrlo je korisno da roditelji jedno drugom prenesu važne informacije vezano uz djetetove aktualne potrebe i navike jer tako pomažu djetetu. Ponekad je dragocjeno znati na koji način dijete voli zaspati, što voli doručkovati, kako se igrati, koji mu je omiljeni slatkiš. Naravno da če svaki roditelj s djetetom imati svoj vlastiti odnos no, ovakve sitnice dokazano pomažu.

Stvari koje treba imati u oba doma:

• četkica za zube
• četka/češalj za kosu
• pidžama
• par omiljenih igračaka
• rezervna odjeća i obuća
• lijek (ako dijete uzima određenu terapiju)
• posebna torba za tu priliku

Kod preseljenja roditelj treba voditi računa da se u torbi za odlazak mami/tati nalazi sve potrebno.    

Vlastiti kutak
Ukoliko roditelj nije u mogućnosti osigurati djetetu vlastitu sobu može mu osigurati vlastiti kutak – za spavanje i igru (krevet, posteljinu, stol/stolić, stolicu, tepihić, ormar za stvari, policu). Djeca vole svoje kutke, poznate prostore i stvari. Daju im osjećaj sigurnosti i pripadanja, što je izrazito važno u periodu nakon razvoda roditelja.  

Kontinuitet u obavezama i slobodnim aktivnostima
I kod jednog i kod drugog roditelja dijete bi trebalo prakticirati uobičajene aktivnosti – i kod jednog i kod drugog trebali bi se izmjenjivati obaveze (učenje, pisanje zadaća, treniranje i sl.) i slobodno vrijeme (igra, samostalno, s roditeljem ili s prijateljima).

Usuglašavanje pravila
Roditeljima i djeci čiji roditelji uspiju usuglasiti pravila vezna uz dijete – bude lakše. Dijete prelaskom iz jednog u drugi dom ne gubi kontinuitet odlazaka na spavanje i ustajanja, učenja, uzimanja obroka, igre i dr. Kad se roditelji ne dogovaraju puno češće dolazi do zbunjenosti kod djeteta, do manipulacija i sukobljavanja.

Zajedničko vrijeme
Kvaliteta zajedničkog vremena svakako je važnija je od količine no, kada s djetetom nismo svakodnevno važna je svaka minuta i stoga zajedničko vrijeme treba osmisliti, ono je temelj za stvaranje odnosa i bliskosti.   

Photos courtesy of Pixabay