Život s oboljelim od PTSP-a

Kod cca 30% supruga branitelja koji se liječe od PTSP-a prisutni su simptomi tog poremećaja. Supruge branitelja oboljelih od PTSP-a češće imaju simptome sekundarne traumatizacije, češće pate od kroničnih boli. depresivnije su i tjeskobnije od supruga ratnih veterana koji ne pate od PTSP-a.

Preko 90% supruga branitelja oboljelih od PTSP-a pati od kroničnih boli, najčešće od glavobolja, boli u leđima, nogama, od visokog tlaka, nesanice, problema sa štitnjačom i niza drugih, ozbiljnih zdravstvenih problema.

Svi članovi obitelji oboljelog člana izloženi su, s tim da su supruge na prvoj liniji. U nastojanju da održe obiteljsku ravnotežu u obitelji one stradavaju, a njihovi problemi često ostaju u sjeni, neprepoznati i nepriznati.

Supruge oboljelih branitelja značajno rjeđe idu na psihoterapiju unatoč svim tegobama i svojoj ulozi u obitelji. Nerijetko i same kažu da nemaju vremena za traženje pomoći što govori o tome koliko niti same nisu svjesne svojih potreba i važnosti osnaživanja kako bi supruzima i obitelji mogle pružati podršku, a da i same ne stradaju. Često trpe u sebi, uvjerene da tako mora biti.

Supruge su tu, svakodnevno, godinama. One su svojim supruzima svakodnevni oslonac i podrška premda i njima samima često treba upravo to – oslonac i podrška. Njihove rane i boli, baš kao i one njihovih supruga, nisu uvijek vidljive. Nema stajanja. Nema odmora. Mnoge obitelji teško bi  podnijele nefunkcionalnost i drugog roditelja. One su toga svjesne i to je njihov driver.

U ovom je području puno stigmatizacije i neshvaćenosti. Kako nekome objasniti da nisi bio u rovu, da nisi svjedočio teškim scenama, a opet, ne možeš spavati, depresivna si, osjetljiva, umorna..
Godine provedene uz supruga oboljelog od PTSP-a ostavljaju dubok trag. Mnoge supruge provele su desetljeća u nastojanju da suprugove noćne more, povlačenja, agresivni ispadi i ljutnje ne oštete trajno cijelu obitelj.  Uz čovjeka koji je izrazito potrebit podrške i razumijevanja i često nije niti nalik sebi od prije, to može iscrpljujuće i doći na naplatu u vidu narušenog i psihičkog i fizičkog zdravlja.

Supruge često svakodnevno balansiraju između supruga i djece, prijatelja i rodbine, raznih institucija i ustanova, gubeći vlastitu unutarnju ravnotežu i zdravlje.

Utjehu pronalaze u međusobnoj podršci, u rijetkim predasima, tješe se činjenicom da suprug nije postao alkoholičar (ako nije), da nije agresivan (ako nije), da je obitelj na okupu, pomirene s činjenicom da je PTSP ozbiljna i dugotrajna, često neizlječiva bolest. Neka supruge nisu mogle izdržati veliki pritisak i odustale su od borbe (najčešće razvodom ili rastavom). Za oboljelog to znači podrška manje i još jedan gubitak, za suprugu koja je otišla veliku bol i osjećaje krivnje i srama. Svi gube.

Neke su udruge branitelja osvijestile potrebu da i suprugama branitelja oboljelih od PTSP-a pruže podršku što je značajan korak naprijed u pogledu na ovaj, vrlo ozbiljan i nepriznat problem.

Grad Zagreb odnosno Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom osnovao je Savjetovalištu za supruge i djecu hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a koje osigurava stručnu savjetodavnu psiho-socijalnu pomoć i potporu u rješavanju osobnih, obiteljskih, radnih i ostalih problema hrvatskih branitelja, njihovih bračnih partnera i djece, s posebnim naglaskom na članove obitelji onih branitelja koji imaju znakove ili im je dijagnosticiran posttraumatski stresni poremećaj. Savjetovalište djeluje u prostorijama Udruge hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a Grada Zagreba, na adresi: Slavenskog 9, Zagreb (Prečko). No, na stranicama Grada Zagreba navedena je obavijest koja glasi: „Savjetovalište do daljnjega NE RADI, a informaciju o početku rada Savjetovališta biti će objavljena na ovoj stranici i u rubrici.“.

Isto tako, registrirano je i nekoliko udruga supruga hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a no, koliko su aktivne i uspješne u radu do objave ovog teksta nismo uspjeli doznati.

Ovakva savjetovališta i udruge pokušaj su da se odgovori na potrebe obitelji oboljelih od PTSP-a jer bi u liječenje i terapiju trebala biti uključena cijela obitelj. Isto tako, omogućilo bi to provođenje ozbiljnih istraživanja rezultati kojih bi ukazali na stvarne potrebe i omogućili osmišljavanje programa koji bi značili istinsku, ciljanu podršku i pomoć oboljelima i njihovim obiteljima.

Antonija Pleša
Centar za edukaciju, savjetovanje i humanitarno djelovanje

Image by Tú Anh from Pixabay

Objava Život s oboljelim od PTSP-a pojavila se prvi puta na UHBOPTSPSDŽ.